Tajlandska porno stranica

"Što?" rekao sam, ne obraćajući previše pozornosti. Dovraga, utrka je bila na TV-u i moj omiljeni momak, Morgan, trčao je treći.

Dovraga, 3. mjesto i napredovanje, vau. Prošle su godine otkako je uopće ušao među 10 najboljih, ali uvijek sam iz nekog razloga volio gledati tog tipa kako se utrkuje.

Pogurala sam se naprijed na sjedalu, osjećajući kako mi se vlastito tijelo napreže dok sam pokušavala pomoći mentalno gurnuti Morgana naprijed. Otpio sam svoje pivo, pljusnuvši malo u krilo od uzbuđenja.

Morgan je odvezao duboko u zavoj, jureći, Zavodeći svoje sinove dva kruga do kraja. Još jedan automobil se također spustio, pokušavajući ući unutra. Vidio sam kako se prednji kraj zanosi prema gore, Morganov auto se okrenuo i unatrag ubio u zid.

"Prokleto ludi, glupi, kučkin sine!!" viknula sam, skočivši na noge.

"Dan, slušaš li me?" upita Mary.

Pogledao sam je, stajala je s rukama na bokovima, znao sam što to znači.

"Uhhh. što, dušo?" upitao sam, još jednom potegnuvši pivo.

"Oni planiraju izgraditi spaljivač smeća, točno ovdje usred grada."

"Spaljivač smeća. Tko. O čemu se radi?" upitao sam je, pokušavajući istovremeno gledati u TV ekran i nju.

"Spaljivač smeća. Županija ga planira izgraditi, OVDJE!" Rekla je, izgledajući pomalo ozlojeđeno.

"Oh. Pa, pretpostavljam da moraju nešto učiniti sa svim tim." Prošao sam pokraj nje u kuhinju po još jedno pivo.

"Sjedni i slušaj me, moramo nešto učiniti!"

"Mi. Što ćemo učiniti. Mislim, ako ga žele izgraditi."

"Te stvari zagađuju zrak, plus će biti kamiona i smrada, upravo ovdje u našem susjedstvu!"

"Oh, ne mislim." Bilo je najdalje što sam uspio.

"Oni izbacuju olovo, kadmij, živu, 2-3-7-8 tetraklorinirani diabenzo P dioksin!!"

"Uhhh. dia.što?"

"Čuli ste me, moramo to zaustaviti."

"Mary."

"Pa, ako ti nećeš pomoći, učinit ću to sam!" Odjurila je u drugu sobu, uzela telefon i nazvala nekoga.

Kasnije te večeri pojavilo se šest domaćica.Stisnuli su se u dnevnoj sobi, ja sam se odšuljao do garaže da glumim da nešto radim. Bio sam zauzet rezanjem komada cijevi kad su se vrata otvorila.

"Potreban si nam ovdje, Dan."

"OK, samo trenutak."

"Mislim sada, važno je."

Cvileći sam je slijedio u dnevnu sobu. Mary je predstavila sve žene, imena su mi prošla kroz glavu i odmah izašla iz glave.

Poznavao sam jednu ženu, zvala se Pam. Vidio sam je nekoliko puta tu i tamo, ništa izbliza osim nekoga koga sam pozdravio. Bila je u vječnoj dobi od 39 godina, s dugom raspuštenom kosom obojanom u nekoliko različitih boja, premladom cvjetnom odjećom i jednim gumbom na bluzi koji je bio previše otkopčan cijelo vrijeme.

"Zdravo, dame. Što ima?" Dala sam svoj najbolji i najsjajniji osmijeh.

"Ovo je naša grupa građana, održat ćemo nekoliko sastanaka u gradskoj vijećnici, prosvjedovati protiv ložača." Mary mi je rekla.

"Oh. Pa to je lijepo." Odgovorio sam, misleći da bih se mogao isšuljati natrag u svoju garažu kad ponovno dođu na svoju djevojačku zabavu.

"Vi ste naš predsjednik." reče Mary ravnodušno.

"Predsjedavajući. Što. Ne mislim."

"Trebamo mušku figuru, ti povjerenici neće poslušati nikoga od nas." rekla je Mary.

Sve su žene kimnule.

"Zašto misliš da bi me poslušali?" Pitao sam.

"Stvari jednostavno stoje, nema sjedenja."

Sjela sam s uzdahom. Jedna stvar o mojoj Mary, kad jednom dobije ideju u glavi, smatrao sam da je najbolje da joj se Melissa Lauren lezbijka pošalim, inače.

Osim toga, pričekaj nekoliko dana, sve će proći i moći ću se vratiti onome što sam ionako želio. Pa sam sjedio tamo u stolici pretvarajući se da slušam. Nije bilo tako loše jer je Pam sjedila na kraju kauča najbliže meni, a bluza joj je bila otkopčana.

Čini se da ispod nije bilo nikakve majice kratkih rukava ili ičega. Pam je neprestano gledala u mom smjeru, smiješeći se. Morao sam stalno skrenuti pogled.Zatim se lagano okrenula prema meni i pustila da joj desno rame padne prema naprijed, a malena mala dojka prekrivena velikom crnom bradavicom iskočila je u vidokrug.

"Bit ćeš dobro." Pam je govorila.

"U čemu?" Odjednom sam obratio pozornost, potpuno sam zaboravio na besplatno provirenje.

"Govor." rekla je Mary.

"Govor. Kakav govor?"

"Zar nisi pazio. Prvi sastanak je sutra navečer, Pušačke vruće djevojke se ljube ćeš biti moderator."

"Moderator. Ne mislim."

"Prokletstvo Dan. Ovo je ozbiljno, obratite pozornost!" Mary je dobila taj ton u glasu, obratio sam pozornost.

"OK. Što želiš da učinim?"

"Pa, održat ćete kratki govor objašnjavajući prijedlog i neke primjedbe, a zatim ćemo održati sesiju pitanja i odgovora i dobiti neke ideje o tome što učiniti."

"Razgovarati. Misliš na govor. Kvragu, nemam pojma."

"Hoćeš. Ovdje imamo sve informacije." Mary je uzela neke letke i dokumente, predala mi ih.

Stenjući, počeo sam ih čitati. Žene su sjedile okolo i čavrljale, zaposlene uvjeravajući same sebe da je projekt užasna ideja. Pam se naslonila tako da joj je sisa bila izvan vidokruga, što mi je pomoglo da se koncentriram.

Mislio sam da nije ništa strašno, otići ćemo u dvoranu za sastanke zajednice. Žene bi se pojavile i svi bismo razgovarali, to bi bilo to i možda kraj. Mogao bih se vratiti radu na svojim stvarima.

Do sljedećeg popodneva sam pročitao sav materijal, nije bilo tako teško, samo potpuno i totalno dosadno. Županija je imala problem sa zatvaranjem odlagališta, pa su sklopili ugovor s obližnjim većim gradom. Neka ogromna tvrtka s istoka će to izgraditi, čak sam pogledao i planove.

Bilo je to nešto više od gomilanja hrpe smeća i paljenja. Cijeli posao bio je vrijedan milijune dolara, hrpe novca u poreznim olakšicama za ulaganja u okoliš bile su uključene.

Do poslijepodneva sam shvatio da će tvrtka dobiti milijune u dolarima poreznih obveznika, da će okrug dobiti stotine kamiona koji jure gore-dolje ulicama, i Bog zna kakva će vrsta zagađenja izaći.

Velike šanse da to zaustavim, pomislio sam. Ali koji vrag, završi s tim. Prokleto dobro sam znao da će jedini ljudi koji će se pojaviti biti žene, mogao sam se nositi s tim.

Počeo sam biti nervozan kad sam vidio desetak automobila na parkiralištu. Unutra je već bilo 20 ljudi kad smo ušli. Mary me je zamolila da sjednem na malu pozornicu, pogledao sam van, a ljudi su nastavili dolaziti.

Što sad, dovraga. Napokon je prostorija bila puna, u prostoriji je bilo barem stotinu ljudi.

Nije mi preostalo ništa učiniti nego stajati tamo i otvoriti usta. Imao sam nekoliko uvodnih rečenica, a onda sam planirao samo malo pričati o planovima.

Hvala Bogu za moje predavanja na fakultetu, pomislila sam.

Ustao sam.

More lica uzvratilo mi je pogled. Usta su mi se osušila, posegnula sam za čašom vode koju je Mary zamišljeno stavila upravo ondje.

"Spaljivači smeća zagađuju!" rekla sam. Mikrofon je uhvatio moj glas, bilo je glasnije nego što sam očekivala.

"Znamo da imaju jer moraju ići u Odjel za kvalitetu okoliša kako bi dobili DOZVOLU za zagađivanje!"

Prolomio se pljesak. Ubrzao sam i nastavio pričati o prosidbi.

Uslijedio je jači pljesak nakon što sam završio, a zatim duga sesija pitanja i odgovora.

Nakon toga sigurno su mi se rukovali desetke puta, neki su čak predlagali da se kandidiram za župana.

Bio sam pomalo ponosan na sebe. Marija me zagrlila, otišli smo kući.

"Tamo su bila dva novinara, mislim da ćemo dobiti puno novinara zbog toga." Ona mi je rekla.

Toliko sam se ozbiljno povalio te večeri da sam razmišljao kako bih možda trebao češće držati govore.

Mary se sljedećeg jutra čak popela na mene, a njezine lijepe okrugle gole sise dodirivale su mi prsa.Bilo je zabavno, jutarnje sunce je sjalo u prozoru i ja sam ih obje uhvatio u ruke.

"Sinoć je sigurno dobro prošlo." rekla je Mary.

"Da, nadmašio sam samu sebe." Nacerio sam joj se.

Sljedeći tjedan pojavile su se lokalne novine, željno smo ih listali da vidimo što imaju za reći. Na četvrtoj stranici bio je sitan naslov, reklamni tekst o "maloj" oporbenoj skupini.

To je bilo to.

"Prokleta županija ima tisak u stražnjem džepu." Mary je naricala. "Što ćemo sada?"

"Pišite pisma, možda idite u napad na ured povjerenika?"

"To je dobra ideja, okupit ću djevojke."

Na sljedećem sastanku okruga Mary i Pam i nekoliko domaćica stajale su vani sa svojim natpisima dok je sastanak trajao. Dužnosnici su prošli, kimnuli i nasmiješili se i nastavili dalje.

U sljedećim novinama nije bilo priče o njihovom prosvjedu.

Zatim su otišli na sam sastanak, nekoliko je ustalo da razgovara s povjerenicima. Svi su se nasmiješili, kimnuli i rekli hvala i to je bilo to.

Župan je bio sijed starac, imao je uobičajeni stalni osmijeh na licu. Malo sam popričao s njim, on mi je tiho rekao da gubim vrijeme, dogovor je gotov i to je to.

"Ne možeš učiniti ništa, Dan." Rugao mi se. Na to mi se čeljust malo stisnula.

Bila je priča u novinama na naslovnoj stranici, govorilo se o tome kako Tabu porodična pornografija novi projekt donijeti stotine radnih mjesta, milijune dolara u gospodarskom razvoju. Bilo je čak i nekih komentara o "teškom" poslu koji su povjerenici obavili za dobrobit zajednice.

Do tada sam otkrio da će tvrtka prodati projekt, izgraditi ga, obučavati operatere 30 dana i zatim otići bez ikakvog prava, ponijevši sa sobom milijune državnih poreznih olakšica.

Dovraga, mogao bih shvatiti taj dio. Shvatio sam i dio o tome da župan posjeduje lokalnu betonaru.

Mary i Pam i druge žene nastavile su održavati sastanke, ali nisu nikuda stizale.

Pam je ta koja je došla na ideju.

"Idemo svi protestirati u toplesu!" Rekla je. Sjedio sam tamo kad je to predložila.

Da, idemo!" rekla je jedna od drugih žena.

"Mislim da ne želim da Mary." Bilo je najdalje što sam stigao.

"Moramo nešto učiniti, svi nas ignoriraju!" rekla je Mary.

"Jesi li ozbiljan, želiš ići u toplesu u javnosti samo da privučeš pozornost?" Pitao sam.

Mary je pocrvenjela, ali je slegnula ramenima.

Sjajno. Moja vlastita žena golih grudi u javnosti pred svima koje poznajemo. Usprotivio sam se toj ideji, ali Maryna je čeljust izgledala tvrdoglavo. Činilo se da je Pam uzbuđena tom idejom.

Nakon toga je bilo nekoliko sastanaka, žene su sjedile zbijene jedna uz drugu. Pam je obavijestila novine da bi možda htjeli imati nekoliko novinara ondje, dajući neke naznake da bi to bilo spektakularno.

Mislio sam otići negdje sakriti se, ali onda sam odlučio da ovo neću propustiti ni za što na svijetu.

Također sam imala osjećaj da vjerojatno pola od šest žena neće proći kroz to, iako sam bila prilično sigurna da Pam i Mary hoće.

Primijetila sam da nam je telefon odjednom postao jako zauzet, ali nisam imala pojma što se događa, Mary mi nije htjela ništa reći.

"Samo budi tamo." Bilo je sve što bi rekla.

Županijska sjednica održana je u dvorani Mjesne zajednice, dan je osvanuo topao i vedar. Mary je provela jutro utovarujući sve znakove prosvjeda, čak su imali i veliki transparent za raširiti na stepenicama dvorane za sastanke.

Kad smo stigli, u šoku sam gledao kako se ni manje ni više nego dvadesetak domaćica penje na stepenice i drži svoje natpise. Jedna Jasmine rouge kremasta krema njih bila je supruga lokalnog šerifa. Osvrnuvši se na gomilu, shvatio sam da je oko pola grada tamo. Sa strane su bile i dvije TV kamere.

Mary i Pam stajale su jedna pokraj druge, gledale su jedna drugu, zatim naprijed-natrag u druge žene.

Odjednom, gotovo uglas, skinuše se bluze i majice.Bilo je toliko golih grudi svih veličina i oblika da nisam imala pojma gdje prvo pogledati. Zatim je došlo do tučnjave sa strane kada je jedan muškarac počeo vikati na svoju ženu da ponovno obuče majicu. Nisam bio siguran koja mu je žena sve dok nije podigla ruke u prkosu i počela skakati gore-dolje.

Zatim su svi Kurva mama cijev skakati gore-dolje. Gospode kakav prizor!!

Kamere su se gasile posvuda, upravo se u tom trenutku dovezao predsjednik povjerenika. Izašao je i iznenađeno se zaustavio. Zatim je prišao meni.

"Ovo je glupo sranje i neće uspjeti." Ljutito me pogledao.

"Pola prokletog grada je ovdje, mogao bi se iznenaditi." Rekao sam mu. Zatim sam se popeo na pozornicu i stao uz Mary. Pocrvenjela je, ali izraz njezina lica bio je odlučn.

Počela sam otkopčavati košulju. Skinula sam ga s ramena i na trenutak stajala. Muškarac koji je stajao u publici pogledao je u mene, a zatim u redove žena. Prišao je pokraj mene i također skinuo svoju majicu.

"idemo!" Čuo sam Pamin glas pokraj sebe, kad sam pogledao, ona je skinula svoje hlače i izašla iz njih, stojeći potpuno gola.

O moj Bože!

Mary i ja smo se pogledale, ona je posegnula za pojasom svoje suknje u isto vrijeme kada sam ja posegnuo za svojim trapericama. Momak pored mene rekao je "Da!" a ispustio je i svoju.

U sekundi smo gotovo svi bili goli, nekoliko ljudi iz gomile je prišlo i skinulo se. Čak su i neki u publici skinuli dio ili svu odjeću.

Mary se nagnula i šapnula mi: "Sredila bih se da sam znala da će se ovo dogoditi."

Znakovi su se vijorili, ljudi su se smijali. Začulo se skandiranje: "Ovdje nema plamenika, ovdje nema plamenika!" Iznova i iznova.

Napokon je protest utihnuo, svi su se obukli. Bilo je puno komentara. Povjerenici su imali sastanak, izglasali su odobrenje objekta. Prvo su imali jednu od onih privatnih "izvršnih sjednica" prije nego što su izašli i glasovali. Nije bilo dopušteno javno komentiranje.

"Što ćemo sada?" - pitala je Mary, bila je nezadovoljna što prosvjed nije uspio.

"Čekamo i vidjet ćemo." Rekao sam joj.

Priča je bila glavna tema na dvije od tri državne TV postaje. Morali su puno zamutiti.

"Čovječe, pogledaj veličinu zamućenja koje su morali upotrijebiti na meni!" Zadirkivao sam Mary. Bocnula me zbog toga.

Također je bila naslovnica državnih novina. Telefon nam je zazvonio bez prekida. Kad su lokalne novine izašle, pojavila se velika fotografija svih, uključujući Mary i mene, sa strateškim malim crnim prugama postavljenim na pravim mjestima.

Mary je to pogledala, pročitala priču.

"Bože, stvarno smo to učinili, zar ne?"

Nasmijao sam se tome, počeo posegnuti za njom. Dovraga, to je bio preokret.

Upravo tada zazvonio je telefon. Bio je to neki tip iz Greenpeacea. Mary je odgovorila, a zatim mi rekla da razgovaram s njim.

Dogovorili smo sastanak, zvao se Arthur. Predložio je da upotrijebimo proces građanske inicijative, stavimo na glasovanje Spalionicu smeća.

Nisam imao pojma kako to učiniti.

"Ja znam." Nacerio mi se.

Napisao je mjeru, ona je zabranila takav objekt prema zdravstvenim i sigurnosnim propisima, unutar tri milje od svake škole. To je značilo sve točke u gradu. Onda je Arthur natjerao žene da skupljaju potpise, nisu imale nikakvih problema da ih dobiju.

Trebalo je samo reći muškarcima da su s prosvjeda, a onda se svaki od njih rado potpisao.

Mary je sama sakupila nekoliko desetaka. Jednom se zahihotala kući, rekavši mi da je njezin najčešći zahtjev bio da im javim kada će održati sljedeći prosvjed.

Mjera je prošla sa 65% glasova, bilo je gotovo.

Sljedeće jeseni kandidirao sam se za župana. Moj protivnik bio je isti čovjek koji je na toj poziciji bio gotovo dva desetljeća.

Oglasi koje je pustio s fotografijama mene i Mary golih, malih crnih traka koje strateški blokiraju određena područja nisu djelovali. Kao ni reklame koje osporavaju moj "moral". Kad je objavio oglas u kojem je osporavao Maryin moral, čak sam i ja znao da je to bila pogreška.

Dobio sam 62% glasova u trostranoj utrci.

Rukovao se sa mnom dok sam prihvaćao mjesto, vjerojatno zato što je tamo bio novinar koji je fotografirao.

"Tvoja žena sigurno ima lijepe sise!" Rugao mi se šapatom.

"Zašto, hvala gospodine, oboje jako uživamo u njima!" Rekao sam mu, jer sam mu skoro zgnječio ruku.

Na zidu mog ureda je uvećana fotografija tog dana, deseci golih ljudi, uključujući i mene. Na toj fotografiji nema strateških crnih traka. Moja tajnica je 60-godišnja žena koja je nekoliko puta komentirala da bi voljela da je mogla biti tamo, ja joj se samo nasmijem.

Ne sramim se toga, ponosim se time.

U našoj Županiji odlučuje narod.