Maricar de mesa sex

Hvala LaRacasseu što je predložio priču smještenu u Indiju i hommage E. Forsteru, tvorcu remek-djela. Pokušao sam uhvatiti jezik i stavove tog vremena (otprilike 1925.), iako sam ih preuveličao u ovoj parodiji; ono što je danas uvredljivo tada je bio uobičajeni govor, i obrnuto. Dakle, ako vas rasizam i druge političke nekorektnosti vrijeđaju, ne čitajte više ovdje. Nemojte dizati krvni tlak.

Ovo je PARODIJA. Stoga, ne očekujte mnogo seksa, jer ga nije bilo u originalnom djelu koje želim parodirati. I naravno, ukrao sam i dobar dio (javne domene) Rudyarda Kiplinga. Teško da bi mogla imati Britansku Indiju bez Kiplinga. On ga je praktički patentirao.

++++++++++++++++

Kao Kaisar-I-Hindgurnuta i tjerana tegljačima na lijevom boku, polako je došla do pristaništa u Bombaju, pitala se Maricar de mesa sex Moore, ni prvi ni zadnji put, "Que diable allais-je faire dans cette galère?", pri čemu dugo putovanje iz Southamptona nije nimalo narušilo ni njezino znanje francuskog, a još više znanje o Molièreu.

Slučajnom promatraču, a koliko je njezin svijet, svijet Tunbridge Wellsa, znao, došla je na sunčano podneblje Indije kako bi služila kao pratilja zaručnici svoga sina, Adeli Quested, koja je trebala slijediti na Baroda, sve do njihovog vjenčanja u Simli tog ljeta.

Bio je odvratna beba, ona je mislila, koji je izrastao u nepodnošljivog, samovažnog mladog prig. A ipak je bolji od svog oca, te proklete svinje!

Spomenuta prokleta svinja, njezin preminuli muž Ethelred Moore, bio je proizvod svoje dobi, škole Winchester i otrcanog plemstva, sve dok nije zamijetio svog ujaka, sir Mountstewarta Heaslopa, Barta. Baronet, čovjek čiju je visinu nadmašivala samo njegova taština, nije bio u stanju proizvesti muškog nasljednika, niti bilo kojeg nasljednika.Njegova žena, još jedna od otrcano-otmjenih djeva od kojih je veliki broj bio proizvod engleskog društva osamdesetih godina devetnaestog stoljeća, koja je prvo bila sterilizirana, a zatim ubijena sifilisom koji joj je dao, nije mogla proizvesti ništai nijedna irska sluškinja, da i ne govorimo o engleskoj dami (Škotkinje koje nije podnosio), ne bi prišla ni na kilometar njegovoj odvratnoj osobi.

Sir Mountstewart je sebe smatrao sljedećim nećakom Ethelredom, svojim najbližim muškim rođakom, tada podređenim u kraljevoj vlastitoj Worcestershireskoj lakoj pješačkoj postrojbi, neoženjen, neopterećen bogatstvom, ali opterećen ukusom za haut monde. Ako bi se mladić oženio, rodio sina, što je reklo da bi sin uzeo prezime, ne po svom ocu, nego po svom ujaku Mountieju, zašto, mladi momak bi trebao smatrati da barunet nije nevelikodušan, ne ne, uopće nije.

Poručnik Moore, obavješten da bi značajno bogatstvo trebalo biti njegovo ako bi samo činio ono što bi trebao činiti svaki mladi Englez koji dobro razmišlja, živi čisto i bogobojazno, prihvatio je zadatak.

O moj Bože, pomislila je gospođa Moore, kakav život. Zarobljena između otmjene gladi i bračne prostitucije, izabrala je ovo drugo. Pogrešan izbor.

Kad joj se mladi Ethelred 1897. udvarao, svijet joj se otvorio. Samostanska škola, sa svojim seksualnim ekscesima i uronjenošću u sapizam extrèmement et toutfois, pripremio ju je da prihvati degradaciju u bilo kojem obliku - nakon dilda, prstiju, tjedana izvođenja kunilingusa na starim ženama nakon menstruacije koji su se stopili u godine beskrajnog seksualnog ropstva - brak s Ethelred će nakon toga biti poslastica.

Oh, jesam li pogriješio!

Ethelred, iako nije bio previše obdaren dužinom, ipak je imao debeo penis i odlučan u svrsi. Sto sedamdeset tisuća funti Sir Mountstewarta bilo je a lijepo provesti, kako su govorili u Napulju, i nakon smrtnih dužnosti 1894. god.

Proslavio je njihov brak tako što ju je silovao svaku noć mjesec dana.Njezina je djevojačka glava popustila prve noći, u slapovima krvi, Pjesma o djevojačkom seksu se on zadirao u nju. Njezine jedva podmazane stidne usne bile su grubo trljane, opet i opet, njegovim žestokim napadima, dok ju je prikovao za krevet. Njezini vriskovi i krvave slabine nisu nimalo razuvjerili ovog čovjeka, ovoga zvijer, kojoj je povjerila svoj život, svoje bogatstvo i svoju svetu čast. Ipak je to bio samo posao, ništa osobno, doncherknow?

Ništa nije bilo odvratnije, ništa, čak ni urin sestre Perpetue na njenom licu dok je grickala smrdljivu macu poglavarice. Ili je barem tako mislila.

Sve do tog jutra kad je, iskočivši iz kreveta pod najtežom prisilom, jedva došla do umivaonika u kupaonici i povratila dušu. I sutradan. I sljedeći. I to prije ručka. I nakon ručka.

Tada je ugledala pismo. To joj je promijenilo život neizbrisivo, neizbježno, neopisivo.

Ethelred je bio pozvan u Whitehall. Glasnik je stigao dok je pisao, ali imperativna zapovijed neće podnijeti ni najmanje kašnjenje. Ne rekavši joj ništa (ali zašto bi. Nisu razgovarali danima), skočio je do ponuđenog calèchea i otišao.

Pogledala je. Zaprepaštena, pročitala je. "Poručnik Steuart Albert George Catterson, K.O.W.L.I., vojarna Redditch, Redditch. Draga Steuie, hvala Bogu, djelo je obavljeno, ona je sa štenetom. Kakav mjesec, dragi dječače, kakav mjesec užasa, pokapanja mog Essentiala, koji trebao pripadati samo tebi, u tom jadnom otvoru svake noći. Njezin dragulj, zaboga. Ipak, ništa me neće zadržati od mog dragog Steuieja. Vjerujem da će mali kreten biti dječak, daj Bože. Tada će moj bijedni ujak Mountstewart propasti s pecuniæ, i budi zauvijek izvor mojeg postavljanja vlastitog Steuarta, kao što bismo trebali biti, kako bismo trebali živjeti--haha. Oboje ćemo biti napušteni iz vojske, zbog neelegancije, bezvoljnosti. O, žudim za tvojom elegantnom drškom i najslađim okusom za koji sam znao, okusom tvog eliksira ljubavi, izlio se u moja usta.Kako ću okusiti svaku tvoju veličanstvenu pendulu, lizati tvoju međicu i na kraju dovesti svoj jezik i usne izvoru sve moje radosti, tvom veličanstvenom ulazu u Podzemlje, uistinu kao što je Wagner rekao, Venusbergu, skrivenom svetištu naše ljubavi. Kako ću prodrijeti u tebe i prodrijeti u tebe, i prosuti svoje srce i dušu u svakoj kapi mog trošenja u tvojoj---"

Otrčala je u kupaonicu i povratila, kao da može izbaciti plod degeneracije ovog čovjeka iz svoje utrobe, prljavštinu koju je ondje podmetnuo. Ali zašto?

Držala se podalje od njega, a on je bio jednako sretan. Napokon je došla do istine, uz ponovljena nagovaranja odvjetnikovog posljednjeg učenika, koji je bio zaljubljen u nju. Pribavila je, sasvim bez odvjetnikova znanja, dovoljno kratkih uvida u sir Mountstewartovu oporuku da otkrije značaj svoje trudnoće, sada već poodmakle.

Poručnik Moore sada je otišao na Soudan, marširajući s lordom Kitchenerom da osveti palog heroja Gordona od Kartuma. Sir Mountstewart je umro kao pomahnitali luđak kad je poručnik Moore stigao u grad Khartoum. Pokušavajući izbjeći manijakalnom dervišu, poručnik Moore je bio bajunetiran od strane jednog od svojih ljudi, s kojim se, u nedostatku svoje iskazane ljubavi prema Steuieju, pokušao "umiješati", te je sljedeći dan bio mrtav od rane.

Sljedećeg dana rođen je Ronald Augustus Heaslop. Gospođa Moore naslijedila je novac svog muža, potirući oporuku u korist "Steuieja", koji se nije usudio izgovoriti svoje ime.

Gospođa Moore predala je odgoj svog sina, kojeg je mrzila, slugama. Bez obzira na to i bez obzira na to, ona i Ronald održavali su javnu fasadu majčinske ljubavi i sinovske odanosti.

Ronald je danima propuštao Veliki rat, stigavši ​​u Francusku, s malodušnim pozivom na zamjenu za ubijene i osakaćene u očevoj staroj pukovniji, 12. studenoga 1918.

"Darling Steuie" Catterson, sada potpukovnik čije je umirovljenje odgođeno zbog izbijanja rata, bacio je jedan pogled na novog podređenog i odlučio da to nikada neće učiniti."Moram se riješiti ove grančice, Newtone", rekao je ađutantu. "Pobrinite se za to, zar ne, postoji dobar momak."

"Gospodine, nemamo ga kamo poslati, puni smo, potpun kako kažu ti prokleti Francuzi, što?"

"Pa, Kristove krvave rane, nemoj svoj problem pretvarati u moj problem. Riješi tu prokletu stvar ili ću doručkovati tvoje gluposti."

Propisno upozoren, ađutant je telefonirao Ratnom uredu. Podređeni Ronald Augustus Heaslop demobiliziran je i poslan u Indiju, da postane pomoćnik rezidentnog magistrata grada Agashiwallaha, miljama daleko od ničega. Ronald, drzak, ali uz to i proizvod engleske javne škole, ubrzo je pronašao način da ispuni svoje dužnosti bio je da mlati svog nosača, babu, sais, khitmutgar, khamsaman, punkahwallah, dhobi i bhisti i svatko s kožom tamnijom od njegove, ne rjeđe od tri puta dnevno. I zahtijevati od svojih ženskih rođaka da ga felate na zahtjev. Okrug je bio tih; bio je unaprijeđen u rezidentnog magistrata i dvaput je imao jednogodišnji dopust da se vrati u Englesku.

Njegov ukus nije bio ukus njegova oca. Pronašao je oslobođenje u nekim od boljih londonskih bordela; i na vrtnoj zabavi koju je priredio pranećak Sir Mountstewarta, upoznao je mladu Adelu Quested.

Od Jove! on je mislio. Ima sise, i to baš velike, a ne kao oni mršavi primjerci kakve se viđaju u Bond Streetu. I prava guzica, koja strši i sve. Ne kao oni grahovi, koje su židovi koji kroje žensku odjeću dotjerali da izgledaju kao dječaci. Dobro bi mi pravila društvo u Uttar Pradeshu.

On je predložio. Ona je, osjetivši bijeg, prihvatila.

++++++++++++++++++

Putovanje je bilo jedva održiv užas. Dijeljenje kabine bilo je neophodno, a gospođa Moore je bila smještena s Ednom Shawangunk, američkom nasljednicom koja je udajom sada anglicizirana kao Lady Bitsfugger. Bila je stara, vulgarnog govora i buntovne probave koja je kabinu često činila nenastanjivom, čak i za najmanje probirljive.

"Jes' me zove Bits, ev'erbuddy me zove", bio je njezin pozdrav gospođi Moore.

Ušavši u kabinu i pokušavajući pronaći mjesto za svoj retikulum usred pretrpanih kovčega i opreme Lady Bitsfugger, istodobno je zagušila usta i pala naprijed dok je njezina sustanarka, Peeress, začula dugo, zvučno izbacivanje.

"Bože, to je bilo dobro, što?" rekla je Njezina Gospođa.

"Da", šapnula je gospođa Moore, pokrivši lice i moleći se za brzu i tihu smrt.

Umorni stari Kaisar, često preplavljena otvorenim morem, mrko se probijala od Southamptona do Biscaya i kroz Sredozemlje, provukla se pokraj Ismailije i Sueza i teturala kroz posljednji monsun prema Bombayu. Lady Bitsfugger usklađivala je s brodom kadar za snimak. Gospođa Moore držala je otvor najbliži svom ležaju otvorenim, usprkos kiši, vjetru i zanošenju. Njezino gospodstvo, kada nije za kartaškim stolom ili na pogodnost, neprestano je pokušavao namamiti žuljevitije mladiće na brodu da se sastanu s njom u raznim spremištima za "stand-up".

Konačno, gospođa Moore, zgrožena prošlom izdržljivošću zbog borborigmusa i beskrajne mazivosti svog prisilnog suputnika, potražila je utočište na palubi. Najgora oluja užasne sezone srušila se na nesretne Kaisar. Brod se naginjao, naginjao, uzdizao i ljuljao poput kapibare koja pari. Valovi su se zelenili preko pramaca. Mokra i zaslijepljena, gospođa Moore oteturala je do kabine.

Njezino je visočanstvo pokazalo da je Perage of Olde England dorastao svakom izazovu. Bila je gola, njezine su se tanke, mlohave grudi ljuljale u svakom smjeru od teturanja teturajuće posude, dok je bila nagnuta nad malenim stolom. Iza nje, prilično krupan mladić, očito kurva iz Ragbija, gol poput nje, ušao je u njezinu analnu šupljinu, gunđajući poput iznerviranog nilskog konja.

"Moja riječ!" povikala je gospođa Moore. Na to je mladić viknuo kao da mu je netko zgazio najosjetljiviji organ, snažno zadrhtao i povukao se.

"Moj Bože, to je bilo dobro, a što?" rekla je Njezino Gospodstvo, identičnim izrazima kojima je otklonila neizrecivo smrdljivi problem njezinog stražnjeg prolaza.

"Pretpostavljam da ću vam morati vjerovati na riječ", tiho je odgovorila gospođa Moore, "budući da nemam ni najmanju namjeru, da ne spominjem sredstva, da na drugi način provjerim stvar."

"Oprostite na meni i na toj truleži", rekao je mladić, pojurivši u vlastiti zahod i, bez zatvaranja vrata ili podizanja sjedala, ispustio hrpu urina koja bi bila velika čast nosorogu na Oktoberfestu. — Moje kume. uzviknuo je. Gospođa Moore završila je rečenicu umjesto njega, "To je bilo dobro, a što. Ako ponovno čujem tu rečenicu, počinit ću ubojstvo. Sada ljubazno obrišite prokleto sjedalo, jer moram pendre une petite pisse sebe."

"Oh, righty-friggin-ho, doncherknow", rekao je ovaj mladi nasljednik Carstva nad kojim sunce nikada ne zalazi. I površno je obrisao zahodsku dasku njihovim posljednjim čistim ručnikom.

Raspravljajući o tome treba li se smijati ili počiniti dvostruko ubojstvo, a još uvijek kapajući od morske vode, gospođa Moore sjela je pišati.

++++++++++++++++++++

Gospođa Moore stajala je u spremištu za putnike, izbačena u Bombay poput rektalnog bombardiranja njezinog visosti, čekajući dolazak sredstava prijevoza do Agashiwallaha. Nije bilo željezničke postaje bliže mjestu od pedeset milja, a karta je pokazivala da su ceste do tamo neprohodne osim za lijepog vremena. Njezini kovčezi, torbe i portmantoi bili su nagomilani oko nje.

Vrućina je bila ubitačna. Osjetila je kako joj znoj curi s lica i leđa. Grudi su joj bile preplavljene i osjećala je da ne može odgovoriti na svrbež koji se razvijao Tamo Dolje; bodljikava vrućina, ta pošast Sasa koji su civilizaciju doveli do najudaljenijih meridijanskih krajeva planeta, počela je prodirati.

Nasmiješen muškarac, visok šest stopa, crn poput noći sa svjetlucavo bijelim zubima i odjeven u blistavu bijelu halju, prišao joj je i duboko se naklonio."Meeses Moore. Ja sam Buddoo, batler suca Heaslop Sahiba. Moji će ljudi odnijeti vaše haljine do kočije, molim."

"Vrlo dobro", rekla je gospođa Moore. Vodič koji je pročitala ne govori ništa o davanju napojnice batleru. Mudro nije učinila ništa, a četiri ili pet odrpanih muškaraca, koji su izgledali poluizgladnjeli, ali se luđački cerekali, zgrabili su njezine stvari i odnijeli ih.

Buddoo joj je, mašući velikim štapom i zavijajući nerazumljivim psovkama, prokrčio put kroz smrdljivo mnoštvo unutar i izvan putničke šupe, i ubacio je u veliki četvorotočkaš. Skočivši na stražarevo sjedalo, Buddoo je šakom probudio kočijaša, iščupavši kočijašev svileni šešir.

Uslijedile su psovke i udarci, dok se svaki nije sredio. Odvezli su se polako, jer su ulice bile gotovo neprohodne od protoka čovječanstva, urlanja, smrdljivosti, guranja, geganja čovječanstva.

Napokon je teturavo vozilo stiglo do željezničke stanice. Gornja zemlja za Marbar Junction je stigla; Buddoo je kočijašu dao novčić ili dva, čija je navodna neprikladnost pourboire potaknuo daljnju svađu. Napokon, sa svojim kovčezima, torbama i portmanteima pričvršćenim u prtljažni vagon, a sama na usamljenom sjedalu prve klase s ledenom čašom ledenog slatkog čaja pri ruci, gospođa Moore je mogla promatrati Indiju. Dok je češe po preponama.

Na Marbar Junctionu, gotovo ispružena od vrućine, gospođa Moore je stavljena u ogrtač, priklještena na mjestu sa svojim kovčezima, torbama i portmanteuima, tako da je bijeg ili doista oslobođenje bila tek daleka mogućnost. Buddoo i njegovi nimalo veseli ljudi visili su na svakom vijku ili vijku koji im je davao najmanju korist, i nekako su se snašli, vještinom primata na koje su nalikovali, uhvatiti se za teturavo vozilo dok je stenjalo na putu prema svom sumnjivom cilju .

Napokon, prošla iscrpljenost, čežnja za jadnom kabinom Kaisar, i voljna, dapače preklinjući, podnijeti mirisne emanacije i seksualni atletizam drage Lady Bitsfugger, gospođa Moore ispuštena je iz prašinom prekrivenog baruša na dâk-bungalov, glavna rezidencija rezidentnog magistrata, Heaslop sahiba.

Buddoo je skočio sa svog mjesta u čuvarevu sjedalu i vrisnuo upute svojim sada prljavim, ali još uvijek odrpanim pomoćnicima. U tren oka, kovčezi, torbe i portmanteaux gospođe Moore bili su prerano istrgnuti iz kočije, poklonjeni i smješteni u gostinjskoj sobi. Iz njezine je nove nastambe izlazila nacerena, klanjajuća se pokorna ekipa, od kojih je svatko izgovarao svoje ime i funkciju.

"Želim kadu, udobnu stolicu i veliku soda viskija."

Kupačica, smeđe kože i sala Plavuša tinejdžerska priča slomo end zadnjici, naklonila se i otpratila gospođu Moore u kadu koju je napunila mlakom vodom sumnjivog podrijetla i brzo skinula gospođu Moore s odjeće. Ubacivši je u kadu, nastavila je temeljito oprati gospođu Moore.

"Memsahib želi liječenje?"

Tretmani. Koji su vrag 'tretmani'. Pa kad u Rim i sve to.

"Vrlo dobro, krenite s tim."

Ovo je kupačica učinila s voljom, masirajući grudi gospođe Moore (nije u lošem stanju za stariju feringhee, pomislila je kupačica) sve dok joj bradavice nisu stajale ponosno, a zatim ih štipala i uvijala. Posegnuvši u ormarić u blizini, kupačica je izvadila dildo od indijske gume, prodrla u gospođu Moore s izuzetnom finoćom i stimulirala je na tri prilično bučna orgazma.

"Memsahib voli tretmane. Dakle. Vrlo zadovoljavajuće-ee", rekla je sada nasmiješena kupačica. "Još sutra?"

"Uistinu", odgovori drugi.

Sada obučen, opremljen ledom stengah, gospođa Moore je čekala povratak sa svojih službenih dužnosti rezidentnog magistrata.

Glavni sudac saslušao je uobičajeno krivokletstvo od domorodaca u slučaju provale i provale.

Gospodin Ram Dass, lokalni trgovac sitnim stvarima, pokušavao je unakrsno ispitati Abdullaha Solymana, stolara, koji se požalio da su jedan ili dvojica Hindusa provalili u njegovu Najlonske čarape porno kako bi oskvrnili tazije koje je gradio za sljedeći Mohurram.

"I svjedočite, zar ne, da ste vidjeli Rookie Patela kako se obavlja nuždu u vašoj trgovini?"

"Prokletstvo, sigurno jesam!"

"Vaša visosti, moram, sa žaljenjem i pokornošću, ponovno s dužnim poštovanjem zatražiti od vas da još jednom upozorite svjedoka da se suzdrži od opscenog i vulgarnog jezika, vaša visosti."

"O, stavite čarapu u to, oboje. Muka mi je od vaših beskrajnih svađa. Slušaj, Soly, jesi li sigurna da ti je stari Rookie popišao na pod i drkao Emily Hart gola tvom avionu ?"

"Uz svo dužno poštovanje i pokornost, visosti, dobro sam. Taj seronja i njegov prijatelj Dush Tattoo, obojica!"

"Nastavite, gospodine Ram Dass."

Suđenje, ako bi se moglo tako nazvati, a ne nazvati ga travestijom engleskog zakona i pravde, kakvo je očito bilo, temeljilo se na tome.

"Odluka zadržana", rekao je Ronnie Heaslop. “Zatvorenici određen pritvor”. Dvaput je udario čekićem, jače nego što je bilo potrebno. Dat ću tim crnčugama pola tuceta najboljeg ratana u dućanu i pustiti ih. Soly je lažljivi gad, ali i svi oni, svi lažljivi gad.

Ustao je, a poslužitelj je viknuo "Svi ustanite!" Ronnie je šuljao iz zagušljive sudnice u svoju sobu, dopuštajući da ga vrata udare u dupe. Iz mokrog anusa izvadio je wedgie, koji ga je mučio cijelo poslijepodnevno sjedenje, strgao svoju sudačku halju i bacio je na tlo, te urlao za svojim službenikom.

"Gooshie, dovuci svoju crnu guzicu ovamo!"

"Da, vaše štovanje."

"Počisti ovdje, odnesi ta pisma poštaru prije nego on ode, zaključaj i idi kući."

"Da, vaše štovanje." Prokleti gad, pomislio je službenik. Želja da je 1857.; tvoje blijedo ružičasto dupe bi visilo s te police!

Službenik je pozvao saisa, koji je doveo Walera rezidentnog magistrata. Bolno vukući svoju lešinu s koje je kapalo u sedlo, Heaslop je izvukao bič iz korica, mudro Kako tinejdžeri ne koriste twitter životinju po stražnjoj četvrtini i odjurio ususret majci, a sais je trčao iza njega, dašćući.