Čarape sa podvezicama za noge

Vremeplov

Drugo putovanje - Rimljanin u Gloamin'

Kleopatra je bila bucmasta mala djevojka s nešto poput brkova. Imala je jednu obrvu koja kao da joj je puzala preko čela poput lude stonoge i krvavi veliki nos. Ukratko, ona je bila onakva kakvu samo brat može voljeti - ali to su bili svi Ptolemejevi. Da, pogodili ste: Prof i ja smo opet bili u tome. Proveli smo nekoliko dana radeći na terminalu vremenskog sučelja - T.I.T. za kratko. Pa da budem iskren, Prof je napravio sav pravi posao - ja sam samo opskrbio mišiće. Možda nisam baš pametan, ali sam dobar u dizanju stvari. On je petljao okolo sa zavojnicama i induktorima, a ja sam premetao velike metalne predmete naprijed-natrag i trpio bujicu sarkazma. Došlo je kao veliko olakšanje kad je izjavio da je zadovoljan.

“Pa, Jonty, moj dečko, mislim da smo spremni. Q.U.I.M. čini se da savršeno funkcionira.”

"Quim?"

“Matrika indikatora kvantnog svemira. Reći će nam ostajemo li u ovoj grani kontinuuma ili idemo negdje drugdje. Vidite, kalibrirao sam to tako da je ovaj svemir broj jedan. Onaj gdje smo sreli tu odvratnu verziju Sokrata privremeno je broj dva, iako će Q.U.I.M na kraju odrediti njegov pravi odnos s osnovnom linijom.”

"Ali koliko ih ima?"

"Oh, beskonačno minus jedan, trebao bih pogađati, ali mogao bih biti u krivu."

Imam problema sa shvaćanjem tako velikih brojeva kao što je moje bankovno prekoračenje pa sam samo izgledao prikladno impresioniran - ili sam to pokušao. Stari me Profesor zaškiljio niz nos i pitao patim li od teškog plina. Nekim ljudima se ne može ugoditi. U svakom slučaju, sutradan sam se uredno pojavio na Profesovom stolu. Ludi stari gad ponovno je nadmašio samog sebe u krojačkim ulozima. Nosio je jadnu safari jaknu od poliestera u nijansi koju mogu opisati samo kao smeđu kao pseće govno. Zapravo 'nošenje' to ne pokriva sasvim. Hot rajsferšlus teen kasia pleše je nekoliko brojeva veći pa je više šetao unutar njega.Ramena jakne kao da su promijenila smjer nekoliko trenutaka nakon što je to učinio. Ostavljao je dojam da njegova glava može izvoditi rotacije od 360 stupnjeva - kao da je upravo pobjegao sa seta Egzorcista. Očekivao sam povraćanje projektila svakog trenutka – s moje strane. Uspjele su žučno žute biciklističke hlače od likre. Sa svojim mršavim nožicama izgledao je kao šareno govno na štulama. Sandale s čarapama neću ni spominjati.

"OK, šefe, kamo idemo ovaj put?"

“Drevni Egipat, Jonty. Imam namjeru jednom zauvijek točno utvrditi kako su piramide građene.”

Tko sam ja da se svađam. Zajebao je taj prokleti C.U.N.T. (Compact Universal Neural Translator) ponovno u moje uho i ušli smo u T.I.T. kao prije. Zavalio sam se u jedan od pretrpanih naslonjača i ponovno iskočio van uz jek.

“Što ti je sada, Jonty. Da sam znao da ćeš biti takva vrpolica, nikad te ne bih prihvatio.”

Nisam rekao ni riječ, ali sam ga oštro Besplatna porno pijana djevojka dok sam skidao osam inča zahrđale opruge presvlake sa stražnjice.

"Pa, zeznut sam!"

"Ne, ja jesam."

T.I.T se zanjihao i osjetio sam onu ​​sada već poznatu mučninu. Profesor je radio kao jednoruki vješač papira dok je jurio s jedne na drugu stranu kontrolne konzole. Zavalio sam se i promatrao ga - iz druge fotelje. Dogodio se čudan trenutak kada se činilo da je T.I.T iznenada poskočio i onda se sve vratilo u normalu. Profesor je ljutito zurio u prazan VDU, a zatim snažno udario dlanom o njegov vrh. Pojavio se neki nejasni natpis, kratko zatreperio, svijetlio nanosekundu i zatim nestao ostavljajući plavi ekran na kojem su se pojavile riječi "Greška opće zaštite Windowsa, pritisnite bilo koju tipku za nastavak".

“Gluposti, muda i gluposti. C.L.I.T. još uvijek igra."

"Dođi opet?"

“Kombinirani niz lokacija u vremenu. Postavio sam ga za vrijeme Keopsa i kada idemo. Krvava Ptolomejska dinastija, to je sve.Stvarno je loše, Jonty. Prokleti Microsoft!”

"Oh, hajde, prof. Sigurno ne možete kriviti Billa Gatesa za ovo?"

"Naravno da mogu. Napisao sam program koristeći sve suvišne bitove iz Windowsa 98. Prokleta stvar nikada nije ispravno Lisa Ann Palin gola je ono što dobivate korištenjem softvera Princess Di."

"Princeza Di?"

"Da, znate, troši masu resursa i vrlo je sklon rušenju."

"Jonty, ponekad smatram da je tvoj ukus doista vrlo upitan."

Nisam spomenula kratke hlače od likre. Osim ako vaša ideja mesa i dva povrća nije koktel kobasica i par smrznutog graška.

Izašli smo iz T.I.T. u žarko sunce. Uši su mi bile napadnute žamorom glasova; trgovci, makroi, pijanci, psovke, smijeh, prijetnje – znate, ono što možete čuti svake subote navečer na West Endu. Osim što je to bio Egipat oko 46. Sviđa mi se kad idemo prije Krista - osjećam se manje poganinom ako JC još nije rođen. Mrzim i pomisliti što su mještani napravili od nas. Kako biste se osjećali da se srebrnasta kupola iznenada materijalizira usred vaše korištene magareće ostave i da dvije čudno odjevene utvare samo iskorače iz zidova?

Građani Aleksandrije reagirali su na predvidljiv način ljudi iz velikih gradova u svakom trenutku i na svakom mjestu. Ignorirali su nas, maknuvši nam se s puta lagano slegnuvši ramenima kao da smo samo još jedna hrpa devine kakice na pločniku koju treba izbjegavati. Ne i lokalna ekipa bitangi. Policajci posvuda moraju uzimati ružne tablete zajedno s podukama o Dovoljno nevino kako biti odvratan i agresivan, a da se ne oznoje. Osjećao sam se kao nacionalna manjina. Prije nego što ste mogli reći 'nož', odvedeni smo u grad i strpani u ćeliju sa zločestim zlostavljačem koza i zbunjenom aleksandrijskom kućanicom u menopauzi koja je uhvaćena kako diže štandove na lokalnom bazaru. Profesor je pokušavao izraziti svoje prosvjede u nečemu što je, uvjeravao me, bilo staroegipatsko, ali nije daleko stigao.Nisam se previše petljao s Dugom rukom zakona, ali čak i ja znam onu ​​izreku „Oj, pičko majmunska. Imamo prava. Moja baka je bila bog nilskog konja, dok je tvoja nosila čizme”, neće te baš zavoljeti ovdašnjim pahuljicama. Profesor me uvjeravao da je zapravo htio reći da smo mi vrlo važni ljudi i da bi nas trebalo odvesti kod nekoga na vlasti.

Sreća je bila što su mještani jedva razumjeli njegov naglasak i zadovoljili se time da nas dobro šutnu - mrzio bih da ih je Prof naljutio. Proveli smo besanu noć upoznavajući se s lokalnom mikrofaunom – buhama, poput tebe i mene – prije nego što su nas sljedećeg jutra dovukli pred Kljun. Ispostavilo se da je pristojan i zahrđalom britvicom suspendirao kaznu kastracije. Srećom, bio je Grk pa nismo imali problema da se razumijemo. Očito je optužba bila 'činiti mjesto neurednim', očito su imali istu reakciju na Profesovu odjeću kao i ja. Magistrat je sigurno mislio da smo jako zabavni i poslao nas je gore u palaču da zabavimo neke velike glavešine u posjeti. Profesor je namjeravao prosvjedovati sve dok ga nisam podsjetio na alternativu tako što sam ga snažno zgazio po njegovoj nozi s ručnikom.

Neko smo se vrijeme motali u predsoblju. Profesor je napravio veliki posao proučavajući murale dok sam ja promatrao nekoliko djevojaka za poslugu. Bilo je jako frustrirajuće što nisam mogao razgovarati s njima. C.U.N.T mi je samo dopustio da razumijem ono što je rečeno, a ne da govorim ništa osim svog materinjeg engleskog, iako Prof osporava da to radim tečno. Išlo mi je dobro. Ja sam barem pomoću znakovnog jezika tipa 'ja Tarzan, ti Jane' utvrdio da se jedan zove Charmione, a drugi Iras. Pokušavao sam smoći hrabrosti i pitati Profesora što se na grčkom znači 'želiš li se seksati, dušo?' kad smo pozvani na nazočnost.

Već sam vam rekao svoje prve dojmove o staroj Cleo.Ostali prisutni očito su bili Rimljani i prof je postao ekstazičan, brbljajući na latinskom i dobro se nasmijavši. Reći ću jednu stvar za Cleo, bila je bistra djevojka. Profesoru je rekla da tečno govori devet jezika, što mu je malo diglo njušku jer je znao samo osam. Profesor me je otpustio kao svog tjelesnog slugu. Nisam to mogao pustiti.

"Nikada u životu nisam služio tvoje jebeno tijelo i ti to dobro znaš!"

“Što je rekao, Maguse. Kakav je to jezik bio – ako se takav barbarski jezik uopće može nazvati jezikom?

“Ah, to je bilo britansko, Vaše Veličanstvo. Mali otok na obali Galije.”

Jedan od Rimljana je rekao:

“Ooh, bio sam tamo. Užasno mjesto, mokro i hladno i svi se farbaju u plavo. Ti tamo. Zašto nisi ofarban u plavo?"

“Znam tko si, kopile. Ti si Julije prokleti Cezar. Ti si taj koji nas je nazvao sićušnim, kukavičastim i slabašnim.”

Vidite da znam svoju povijest. Profesor je izgledao ljutito.

“Govorio je latinski, Jonty. Vini, vidi vici. To znači: ‘Došao sam, vidio sam, pobijedio sam.’ Stvarno, tvoje neznanje je ponekad zaista užasno.”

Okrenuo se da se ispriča Caesaru, ali ćelavi stari gad sretno se cerio i kimao glavom. Na temelju toga, pozvani smo na večeru. Na kraju sam sjedio pokraj tipa po imenu Marcus Antonius koji se dobro smijao. Pio je kao riba i bezobrazno komentirao svog šefa i Cleo, za koju je mislio da ga je jako plašila. Mislio sam da je prilično bogat, znajući što ga čeka za nekoliko godina. Ipak, kopao sam po sjećanju i našao par riječi na latinskom koje su tamo ostale iz neke knjige koju sam jednom čitao. Isprobala sam ih na njemu.

"Canis major, Tone, zar ne?"

Pao je od smijeha i morale su mu pomoći da se vrati na kauč nekoliko nubijskih robinja. Uzeo mu je vremena za to. Zatim je zaurlao svim svojim rimskim prijateljima da sam mislio da je kraljica veliki stari pas i svi su pali sa svojih kauča.Oni koje su služili eunusi vratili su se prilično brzo; ali ne mogu reći jer ih za to krivim. Stari me Tone tada počastio s detaljnim prikazom – i mislim usputnim – o svom erotskom napretku kroz Rimsko Carstvo i razložio teoriju da je svjetska dominacija bila samo izgovor za isprobavanje hrpe egzotična maca. Bio je dovoljno skroman da prizna da bi, da je bilo po njegovom, vjerojatno stao na njemačkoj granici - svi ti dlakavi pazusi nekako su ga odbijali.

"Kako je totty u Britaniji, onda Jonty?"

Podigao sam mu palac i ocrtao lijepu figuru u zraku. Uputio mi je vučji osmijeh. Činilo se da je naš Tone nešto kao seksualni manijak.

"Ipak, kako to pronaći ako su svi obojeni u plavo?"

Odmahnula sam glavom i pokazala na vlastito neobojano meso.

"Onda stari Cezar opet priča svinjetine, zar ne?"

Kimnuo sam. Momak po imenu Brutus izgledao je jako zainteresiran na trenutak ili dva, a zatim se vratio razmišljanju, kao što je radio cijelu večer. Tone je uzeo još jedan galon vina od roba u prolazu i nacerio mi se.

“Pa, svi sutra idemo na lijepo krstarenje Nilom s njegovim nibovima i kraljicom. Koliko sam čuo, ti i tvoj gospodar ćete nam se pridružiti.”

Ostatak večeri prošao je u alkoholnoj izmaglici. Moralo me je odnijeti do kreveta nekoliko krupnih robova i ne sjećam se mnogo više. Probudio me Prof uz prasak vrapčjeg prdeža. Mogao sam reći da je stari bio jako uzbuđen. U glavi mi je tutnjalo, a usta su mi bila poput međunožja arapskih gaća, tako da nisam bio raspoložen.

“Jonty, dječače moj, zar Dječaci jašu kurac vidiš. Ovo je prilika života!”

“Gerroff. O jebote. Boli me glava. Profe, učini nešto korisno i dovedi mi svećenika. Posljednji obredi su na redu.”

"Tako ti i treba. Nikada ne pijem žestoka pića, a pogledajte me danas.”

Zagledao sam se u dvostruku sliku Profesora koja je isplivala izvan fokusa u mom mutnom vidu.U tom trenutku postalo je potrebno parkirati moju kremu na prikladno mjesto za odmor. Kad sam prestao povraćati, osjećao sam se neznatno bolje od žlica podgrijane smrti, ali potpuno nespreman za romantično krstarenje s ćelavim nasilnikom i njegovim krupnim nosatom. Marko Antonije izgledao je još gore nego što sam ja osjećao, a čak je i Brut bio malo otrcan po rubovima. Ukrcali smo se na kraljevsku barku i zaplovili, ako se još može ploviti u prokletom velikom čamcu na vesla, uz Nil. Caesar i Cleo bili su skriveni u paviljonu na krmi. Mi ostali smo ležali na palubama. Samo je Prof još uvijek bio pun pišaće i octa i neprestano je komentirao sve i svakoga koga smo vidjeli. Naposljetku je starom Toneu bilo dosta Profesorovog brbljanja i ponudio mu je pomoć da trenutno izgubi dvadeset kilograma ružnog sala - odsijecanjem glave starom vjetrometini. Tišina se vratila i ja sam zaspao.

Probudio sam se uz zvuk udaranja kože o meso i bol u rebrima koja se ponavljala. Netko me udarao nogom u bok i zahtijevao da ustanem jer je bilo ‘vrijeme za predstavu’. Tamo je stajao jedan od Caesarovih pristaša koji me bijesno gledao kao da sam nešto što je upravo ostrugao sa svoje čizme i nije previše oduševljen time. Profesor je već bio ustao i izgledao sretno poput čovjeka koji mu je ubio oca. S mukom sam ustala i doteturala do njega.

"Što daje, profe?"

“Jonty, dečko moj, jedva da znam kako da ti ovo kažem, ali izgleda da oni vjeruju da smo mi neka vrsta gorštaka i inzistiraju da nastupamo za Kraljicu i Cezara. Stvarno ne znam odakle da počnem.”

“Prepustite to meni, prof. Vi samo prevodite ono što ja kažem. Morao sam se malo baviti stand-upom u svoje vrijeme."

Točno tri minute i četrnaest sekundi kasnije začula su se dva snažna pljuska Nila.Mislim da je to bila ona o tome 'što učiniti ako vaš muž ima napad u kadi?' – Baci pranje i štedi struju.’ Naravno, mogao je to biti Profov prijevod, jer takav inače pada u Pubu. Uostalom, kako sam mogao znati da je Caesar epileptičar. Odvukao sam starog dečka do obale prije nego što su krokodili mogli dobiti probavne smetnje, a mi smo se šćućurili natrag u Aleksandriju. Sve me je kudio zbog mog 'odvratnog ukusa i lošeg humora'. Shvatio sam to kao kompliment - barem sam bio bolji od Sokrata.

Uspjeli smo se vratiti u T.I.T. ispred aleksandrijskog odreda siledžija i počelo je ono poznato njihanje od kojeg se diže želudac, a onda su se sva svjetla ugasila. T.I.T. odskočio, a Prof i ja smo letjeli okolo kao dvije krpene lutke na brzini. Zaustavili smo se uz izraženo lupanje. Završila sam u kutu s Profom na sebi, s njegovom guzicom na mom licu, što, usput rečeno, nije sudbina koju bih poželjela ni najgorem neprijatelju. Podigao sam starca i oteturao na noge. Osjetio se miris paljevine i slabašan trag plavičastog dima izlazio je iz jedne od ploča.

“Oh, oh, oh, Jonty, moj dječače. Bojim se da smo, da upotrijebim krajnje tehnički izraz, u dubokom sranju.”

Mogla sam se samo složiti. T.I.T. poprimio je pijani kut i činilo se da je klonuo. Profesor se petljao u jednom kutu i svjetla za hitne slučajeve su zatreptala. Nisam mogao učiniti ništa osim preurediti namještaj kad je Profesor počeo parati ploče i bodati voltmetrom dok je testirao strujne krugove. Pobjednički je uzviknuo i odskočio. Za rep je objesio tek sprženog štakora.

“Evo krivca. Mali busen prožvakao je izolaciju. Ništa što ne mogu popraviti.”

“Ali, profe, ako bih se toliko usudio i pitao, gdje smo i kada smo, jebote?”

„Nemam pojma, stari. Ali prvo, što?”

Uklonio je otopljene žice i zamijenio najgore.Odaću priznanje starome; mogao je raditi brzo kad je htio. Dvadeset minuta kasnije struja je vraćena i on je prešao na tipkovnicu.

"Od Boga. Ima malo sreće, Jonty, mi smo u Rimu. Ako se dobro sjećam svoje povijesti, Caligula je car.”

"Ako se dobro sjećam svojih filmova, Profe, on je bio zločesti mali gad koji te je ili zajebao ili ubio, a ponekad je radio i jedno i drugo."

“Oh, sranje, moj dječače. Siguran sam da su njegov ugled uvelike preuveličali njegovi politički neprijatelji.”

Oteturali smo iz T.I.T. u drugi svijet. Mora da smo stigli u carsku palaču u vrijeme orgija. Posvuda okolo sam mogao vidjeti gomile golih tijela. Mjesto je smrdjelo na proliveno vino i neodoljiv jeftini parfem. Osjetio se i jak miris ribe. Nitko nije ni na slijepo obratio pažnju na dvije čudne figure koje su se iznenada materijalizirale u njihovoj sredini. Nitko, to jest, osim osobe pjegavog izgleda u ljubičastoj halji sa zlatnom lovorovom krunom koja mu je pomalo nakoso sjedila na niskom čelu. Izgledao je kao najgora vrsta tinejdžera - sav u prištićima i stavu. Nešto je promrmljao nekolicini oklopnih nasilnika i sljedeće što smo znali bili smo bačeni pred njegove noge. Očito je bio pijan i prolio je pola svoje večere niz prednjicu ogrtača. Nekako me podsjetio na prof.

“Tko si ti, dovraga. Ubojice, ha, došle su ubiti cara?”

Profesor je počeo Dupont najlon je nastao iz na latinskom. Bilo je očito da najvećem svjetskom carstvu još nije pala na pamet mogućnost putovanja kroz vrijeme. Pjegavi mali luđak gledao nas je kao da lajemo bijesni. Pretpostavljam da je u Profeinom slučaju bio u pravu. Profesor je odustao od kompliciranih stvari i zadovoljio se time da kaže mladoj pizza face da smo došli iz Britanije.

"Lažljivac. Pra-pra-ujak Julius je otišao u Britaniju i rekao je da ste se svi ofarbali u plavo. Nisi valjda plav?"

"Hm, radije smo odustali od technicolor kože, Vaša Ekselencijo."

“Mislim da si ti više od onih gadnih kršćana.Svi se smiješe i puze cijelo vrijeme. Pa, slučajno imaju nekoliko slobodnih mjesta u svojoj momčadi za sljedeće utakmice. Koji je njihov rekord ove sezone, Bilius?"

"Odigrao šest, izgubio šest, gospodine."

"A kako su Lavovi?"

"Prvi u ligi gospodine, igrao šest, osvojio šest."

"Eto, rekao sam ti da kršćani mogu imati veći tim."

Malo me sranje počelo zabavljati i prije nego što sam se uspio zaustaviti, prasnuo sam u smijeh. Kaligula je svrnuo svoj vodenasti pogled na mene.

"Što je tako smiješno?"

“Profe, molim te prevedi mi. Ovako je, braco, ja nisam i nikada nisam bio kršćanin i sigurno ne bih bio dobar protiv Lionsa. Ako se približim mačkama, počnem kihati i dobijem osip.”

Profesor je vjerno preveo moje riječi i Kaligula kao da je razmišljao o onome što sam rekao, ali moglo je biti Oblik prostitucije ruski samci je jednostavno ostao prazan. Bilius, glavni stražar izrazio je suosjećanje da je i on bio alergičan na mačke i dodao da lavovi nešto užasno smrde. Kaligulino se lice odjednom ozarilo i luđački smiješak razvukao mu se pjegavim crtama lica:

“Što je s medvjedima. Biliuse, zar nemamo medvjede?"

“Uh, ne, Ekselencijo. Ako se sjećate, onaj mali grčki nadriliječnik vam je rekao da su medvjeđe pizle moćan afrodizijak i, pa, nisu preživjele iskustvo s donorom.”

“Sranje. Pa ne mogu ja njemu kihati i češati se po cijeloj areni, to bi me ismijavalo. Zar nemamo ništa drugo?"

"Imali smo nekoliko divljih konja, ekselencijo, ali nažalost, uh, recimo samo da vaši eksperimenti da ih križate s lavovima nisu potpuno uspjeli."

"Oh kakva šteta. Volim konje.”

Car se još jednom zagledao u mene:

"Znaš li da sam svog omiljenog drkadžiju učinio senatorom?"

"Mislim da sam to čuo, visosti, kladim se da je uvijek glasao za susjeda."

Činilo se Oralna Robertsova vizija je ovo slomilo Biliusa.

“Ha ha, shvaćaš li. Glasao susjed, o, to je dobro.”

Kaligula je zakolutao očima. To je učinio previše dobro za moj ukus.

“Ma dobro, bili alergije ili ne, to će morati biti lavovi.”

Tako sam se našao naoružan ogromnom vilicom za večeru kako stojim otprilike usred arene s hrpom pojedinaca jadnog izgleda koji su svi čekali našu sudbinu. Čak je i pad s Kleopatrom izgledao privlačno u usporedbi. Ostale žrtve su trebale biti kršćani, no nakon par riječi s njima ubrzo je postalo jasno da nisu ništa od toga.