Gole vijesti

Zurim u zid, slušam otkucaje svog srca kako odbrojava sekunde, koncentrirajući se na to da dah bude spor i ravnomjeran. Nemam više dvanaest godina. Imam dvadeset šest godina. Uspješan sam računovođa. Ne bih trebao biti ovako izbezumljen.

Ponovno zatvaram oči. Nekoliko puta duboko udahnite. Otvori ih.

Svježa boja na zidu zuri u mene. Polirane plastične pločice na podu. To je maska, sterilna plastična maska ​​zdravlja i higijene, da sakrije bolest i bol iza maske, truli crveni smrad smrti. Ako se nasmiješiš i obučeš nebeskoplave spavaćice, možeš se pretvarati da ne umireš.

Shvaćam da se tresem. Mrzim bolnice.

Prevlačim ruku preko očiju. Pogledaj na moj sat. Gole vijesti se. Hoće li se vrata otvoriti. Ponovno se usredotočite na disanje. Nemoj se onesvijestiti. Nemojte hiperventilirati. nemoj

"Tvoje je ime bilo na kontakt kartici", rekao je glas na telefonu.

"Moje ime?" odgovorio sam. Pitao sam se čuje li osoba s druge linije moju histeriju. "Ali kako si dobio moj broj. Nisam ga vidio sedam godina."

Sedam godina. Prošlo je sedam godina.

Vrata se otvaraju.

"Gospodine," - sestra mora pogledati svoj karton - "Davies?"

Ustajem malo prebrzo. "Da."

"Njegovo stanje se stabiliziralo. Sada ga možete vidjeti."

Prolazim kroz vrata prije nego što je završila razgovor, sudarajući se s drugom medicinskom sestrom u mjehurastoružičastoj uniformi boje lijeka, koja se uputila ravno prema liku na krevetu. Povezan je s previše žica, što ga uključuje u strojeve poput lutke s fiziološkom otopinom. Zaustavljam se, pogledom bespomoćno prelazim preko zavijenog lica. Znam karakteristike ispod zavoja. Dug nos, oči boje lješnjaka, široke usne, skrivena smeđa kosa — znam svaki detalj. Vidim to lice svaki dan u ogledalu.

Spuštajući se u stolicu, promatram ravnomjerno disanje slomljene figure na krevetu. Dah i otkucaji srca odgovaraju mojima. Gledam. Vidim trepavice, vidim zbunjeno mrštenje na naboranoj obrvi, stisnute usne. Osjećam - oponašam - oklijevanje daha.Gledajte ga kako zuri u strop, kako se pokušava pomaknuti - trzaj od boli. Njegovi prsti se ispruže, zatim mu se ruka podigne, brojeći prste ispred lica. Druga mu se ruka ne podiže. Potrgano je. Oči mu se okreću u stranu i gledaju ravno u moje.

"Bok."

Osjećam kako mi lice crveni. Odgovor mi zastaje u grlu.

"Došao si."

Volio bih da mogu skrenuti pogled. – Nisam znao imaš li još koga.

"Drago mi je da si došao."

Odvratim pogled, lomeći njegov pogled. Umjesto toga gledam u pod, proučavajući pukotinu na linoleumu. "Zašto je moje ime na vašoj kontakt kartici?"

"Zato", smije se moj brat, trgne se, uzme dah. "Mislio sam da ćeš možda doći posljednji put da me vidiš ako umirem."

“Ne umireš”, uzvraćam. "Vrati se spavati."

"Bryane."

uzdišem. "Erik."

Kutovi Erikovih usta trzaju se u osmijeh. "Nedostajem ti?"

Nisam navikao lagati. Svejedno to radim. "Ne."

Gledam kako mu se osmijeh na licu gasi. "Loš si lažljivac, Bryane", kaže Erik.

"Ići na spavanje."

*

Ne shvaćam da sam zaspao, sve dok me ne probude glasovi izvana. Ustajem, bacam pogled na svog blizanca na krevetu. Erik se trza u snu, sanja. Primjećujem blagi šator u plahtama oko njegova struka i kolutam očima, rumeneći se.

Guram vrata i otvaram, trepćući od statičkog svjetla, i škiljim prema odjelu za medicinske sestre, gdje je problem. Čovjek golemog stasa, preko dva metra, svađa se s jednom od medicinskih sestara.

"Žao mi je, gospodine", govori ona, "ali prošlo je vrijeme za posjete. Molim vas, vratite se sutra."

"Pet minuta", reži čovjek. "Samo da ga vidim."

"Žao mi je, ali ne mogu, naša politika."

"Jebeš svoju politiku!"

Odgurne se od pulta, preko šest stopa tamne kože i mišića, a ja se gotovo onesvijestim kad se njegove oči ugledaju u moje. "Koji kurac", komentira on.

Nadam se da će, ako ostanem vrlo miran, možda on krenuti dalje i zuriti u nekog drugog. Ne ide.

– Ti si mu brat, zar ne?

Pitam se mogu li divovski crnci namirisati strah.Volio bih da mi srce prestane lupati; teško je čuti sebe kako razmišljam. Nekako shvaćam da mi glava klima. "Zovem se Bryan", kažem.

"Nisam znala da ima brata. Ja sam njegov dečko."

Usta su mi jako suha. Nespretno progutam. – Nisam znala da ima dečka.

"Gdje je on?"

Kimnem prema vratima s kojih sam tek izašao. "On spava."

Prošao je kroz vrata prije nego što sam završio razgovor. Slijedim ga unutra. Oklijevam na vratima, gledam crnca kako se zaustavlja kraj kreveta, miluje Erikov obraz, ljubi ga u čelo dok spava. Pitam se je li ovaj bolni osjećaj u mom srcu ljubomora.

"Lucas", kaže stranac. Njegova je ruka ispružena u ponudi prema meni.

Protresem ga, sumnjam. "Bryane."

"Tako si rekao. Častit ću te kavom. Pustimo ga da spava."

Usta mi se pomiču, unatoč svim naporima da ih držim zatvorena. "Naravno."

*

Gledam mu u ruke. Velike su ruke, ali nisu nespretni. Prsti su dugi i graciozni. To su ruke kakve ljudi vole crtati. Ruke kakve sam volio crtati.

Pruža mi šalicu kave. Patuljast je u odnosu na veličinu njegove ruke, sklupčane oko nje. Gledam trag pare kako curi iz šalice. Gledam mu u ruke. Ovo je neugodno.

Uzimam šalicu. Sjedne, sklopi ruke na stolu. Pitam se kako koristi ruke. Snažne ruke. Žuljeviti. Vidim ga kako rukama prelazi preko blijede kože tijela mog brata. Tijelo mog brata izgleda kao moje tijelo. Opečem jezik na kavi i zagrcnem se.

"Dakle, Erik ima brata", kaže. "Zašto te nikad nisam upoznao?"

Otpijem još jedan gutljaj kave, ovaj put opreznije. Bolnička kava. Ima okus poput stiropora s kofeinom. – Nismo razgovarali sedam godina.

"Sranje. Sedam godina?"

"Moje je ime bilo na njegovoj kontakt kartici. Ne znam zašto."

– Nikada nisam ni znala da ima brata.

uzdišem. Ne želim voditi ovaj razgovor. "Koliko znas?"

"Rekao mi je da mu je majka umrla od raka kad je imao jedanaest godina. Oca nikad nije poznavao."

Kimnem u znak slaganja.

"Do sedamnaeste je dolazio i izlazio iz udomiteljskih domova. Od tada radi loše poslove. On je dostavljač na motociklu u Pizza Hutu."

"On je. Oh." Zurim u vlastite ruke. Djeluju tako krhko Muškarci se igraju sa seks igračkama nespretno. "Nisam to znao. Udarila ga je pijana domaćica u kombiju, mislim da su rekli."

"Što su još rekli?"

"Puno medicinskih stvari. Slomljena ruka, rebra, obje noge. Gubitak krvi. Bit će on dobro."

"Dakle, koja je tvoja priča. On je dostavljač, a ti nosiš otmjeno odijelo?"

"Dobio sam stipendiju. Otišao sam na koledž. Jednom sam ga vidio kad smo imali devetnaest. Osim toga, razdvojeni smo od svoje petnaeste."

Vidim kako mi kava podrhtava u šalici. Ruke mi se tresu.

"Razdvojili su vas?" on pita. "Tko. Zašto?"

Čujem bijes u njegovu glasu. Ljut je što se itko usudio odvojiti Erika od jedine obitelji koju ima. On je zaštitnički nastrojen prema mom bratu, možda pomalo posesivan. Pitam se trebam li i ja biti ljuta.

"Psihologinja u socijalnoj službi smatrala je da je nezdravo da budemo zajedno."

"To je sranje."

Sliježem ramenima i ustajem. Izbjegavam ga pogledati. "Vraćam se gore. Ne želim da bude sam kad se probudi. Užasava se bolnica."

"Oboje ste", kaže Lucas.

kimam glavom.

Vraćamo se gore. Erik je budan. Pretura mi po novčaniku. Ne znam kako mi ga je izvadio iz džepa kaputa, jer ne može ustati iz kreveta. Mora da je zamolio medicinsku sestru da zgrabi moj kaput sa stolca, gdje sam ga ostavio, kako bi mogao preturati po džepovima. To je nešto što bi Erik učinio.

"Bok." Oboje nas pozdravlja s vrtoglavim smiješkom.

"Ti bi trebao spavati", kaže Lucas. Zvuči zabavljeno.

Erik ga pozdravlja poljupcem. – Pretpostavljam da si upoznao ljubav mog života.

"Mi?" Lucas se nasmije, odmahujući glavom. "Sigurno si udario glavom jače nego što su mislili."

"Ne", kaže Erik. "Mislio sam na Bryana."

Njegov glas kaže da se zafrkava. Njegove oči sretnu moje kad to kaže.Nije se nimalo promijenio. Divlji, impulzivan, neodgovoran Erik.

"Smiješno, Erik", kažem. "Vrati mi moj novčanik."

Predaje ga.

“Moram ići”, kažem. "Ne bih želio biti treći kotač."

"Molim te, ostani, Bryane", kaže.

Neću ga pogledati.

"Nedostajala si mi", kaže.

Oblačim kaput i krećem prema vratima.

"Bryane", kaže on.

oklijevam.

"Hvala što ste došli."

Izlazim kroz vrata. Pravim se da se ništa od ovoga nije dogodilo. Vraćam se poznatoj monotoniji svog života.

*

Ne mogu spavati. Sanjam Erika.

Odlučio sam svom terapeutu reći istinu. O Eriku. O nama.

"Vidjela sam Erika", počinjem.

"Oh?" Gleda me preko žičanih okvira svojih naočala. — Tvoj blizanac.

"Udario ga je auto. Bio sam na njegovoj kontakt kartici."

"Jeste li vas dvoje imali priliku razgovarati?"

Odmahujem glavom. "Ne baš."

Ona napući usne. Ona me sumnjičavo promatra. – Nešto te muči.

"Rekao sam ti—" Oklijevam. Ne želim joj reći. Duboko udahnem. "Službeni izvještaj kada smo bili razdvojeni rekao je da smo bili preblizu, i to je kočilo našu sposobnost interakcije sa svijetom izvan drugog."

"Da", upita ona.

"Nije bila istina. Erik je barem stekao dobre prijatelje. Uvijek je bio popularan. Uvijek je bio jako prijateljski nastrojen i druželjubiv. Svima se sviđa. Još uvijek sam bila tiha i sramežljiva, nisam preboljela gubitak naše mameali Erik me vukao za sobom u svemu što je radio. Bio je popularan, pa sam i ja bila popularna."

"Pa čemu razdvajanje?"

"Jer je otkriveno." zatvaram oči. Prsti mi se skupljaju u šake. Ovo ih ne sprječava da se tresu. "Bili smo bliski. Intimni." Gušim se u sljedećoj riječi, tjerajući je van. "Seksualno."

"Razumijem", kaže ona. Ona ne zna.

*

Tjedan dana kasnije dobivam poziv od njega.

"Zdravo?"

"Bryane."

Srce mi poskakuje. Oblizujem usne, odjednom mi je teško govoriti. "Erik."

"Sutra mi skidaju gips. Lucas me vodi na večeru da proslavimo. Želim da dođeš."

"Ne", kažem, automatski.

“Isuse, Bryane, prošlo je sedam godina.I ti si jedina obitelj koju imam. Nismo više tinejdžeri. Odrastao sam, kunem se. Dovoljno sam zreo da držim svoje proklete ruke dalje od tebe. Dođite. Jebeno si mi nedostajao."

Počinjem žvakati usnicu, nesigurna.

"Možemo nadoknaditi", kaže. "Ti si moj brat. Dođi."

"U redu", ispustila sam dah koji sam zadržavala.

"Sutra. Na Piazzi Luna 14. u sedam sati."

Spuštam slušalicu.

*

Zurim u izlog Piazze Luna, iznenađujuće otmjenog restorana. Mogu ga vidjeti unutra s Lucasom. Erik praktički poskakuje, pogleda uprtog u vrata. On čavrlja s Lucasom i svako toliko se smije. Iznenađen sam kad shvatim da ih volim vidjeti zajedno. Osmijehe koje ispucava Lucas obožava. Oni su zaljubljeni.

Vidim kako se Erikovo lice ozari kad uđem kroz vrata. Mahne mi da priđem i ustane, zgrabi me kad mu dođem u domet.

Njegove su ruke čvrsto oko mog struka. Uzvraćam zagrljaj labavo, nespretno. Šampon mu miriše na vaniliju. Osjećam svaku liniju njegova tijela, pritisnutog uz mene. Znam koliko se jako crvenim.

– Bože, pogledaj se. Erik se smije. "Nosite li odjeću koja nije odijela?"

Erik je odjeven u ovu pripijenu crvenu košulju i crne kožne hlače. Danas mu je kosa kratka i na šiljke, a obojao ju je u crveno otkad sam ga vidjela u bolnici. Primarna boja crvena. Nije mu mjesto u restoranu, on pripada klubu, gdje može imati sve dečke koje poželi, koji se laskaju nad njegovim vitkim tijelom, načinom na koji mu hlače vise nisko na bokovima, primamljivo bljeskajući trakom mesa.

Glava mi se trza, a lice mi je crveno kad susrećem Erikov pogled. Vidio je kako gledam.

Sjednem, već žalim zbog svoje odluke da dođem. Umjesto toga pogledam Lucasa. Sigurnije.

"Zdravo, Bryane", kaže.

Vodimo male razgovore. Lucas radi za tvrtku za drvene podove, koja dobro zarađuje i drži ih u lijepom stanu. Erik je upravo dobio novi posao kao barmen. Ustaje da piški dok mi čekamo hranu.

Polako usitnjavam svoj rolat na sitne komadiće."Mogu li te pitati nešto?" izlanem.

Lucas me promatra, iznenađen. "Hm. Naravno."

"Što voliš na njemu?"

On se smije. "Više Tinejdžer pleše u grudnjaku i ono što ne volim kod njega. Želiš biti ovdje cijelu noć. Zabavan je i energičan; odličan je u klubu, razigran i koketan, ali potpuno odan i pun obožavanja. Neodgovoran je i nezreo, naravno, ali to je mala cijena za veselog, nježnog dečka koji je nevjerojatan u krevetu."

“Stvarno mi je drago to čuti”, kažem. "Da je veseo, mislim. Posljednji put kad sam ga vidio—dobro, prije bolnice, hm—bio je usred gotičke faze. Uopće nije bio sličan njemu."

»Govoriš o meni«, kaže Erik, klonuvši u stolicu.

*

Potražio me na faksu.

Nisam ga vidjela četiri godine, kad se pojavio na vratima moje Dva japanska tinejdžera u domu. Isprva ga nisam prepoznala, svog otvorenog, optimističnog brata skrivenog ispod sloja tamnog sjenila i tamne odjeće, ali on me odmah prepoznao. Srušio me na pod. Seks za Romeo i Julija da sam možda vikala.

"Bryane", rekao je.

zurila sam. "Erik?"

Pustio me gore. Zatvorio sam vrata i dao mu sok.

"Tražio sam te", rekao je. "Vraški si mi nedostajao. Otkad su nas ti šupci razdvojili."

"Tako je bilo najbolje", rekoh slabašno.

Zurio je u mene. "Ti stvarno vjeruješ u to?"

Uzvratila sam pogled, tvrdoglava. "Ono što smo učinili bilo je pogrešno."

“Ono što smo učinili bilo je prirodno”, uzvratio je. "Volim te."

— Kao brat.

"Kao moj blizanac. Kao moj ljubavnik. Kao moja druga polovica."

– Bilo je izopačeno.

S gađenjem je okrenuo glavu. – Isprali su ti mozak.

– Nisi trebao doći.

"Bryane. Ti si moj brat." Prešao je sobu do mene. Zgrabio me za ruku. "Pogledaj me."

Odmahnula sam glavom.

"Pogledaj me."

Pogledao sam. Viđala sam to lice u ogledalu svaki dan, ali ovo nije bilo kao gledanje u ogledalo. Vidim stvari u njegovim očima kada me gleda. Stvari koje nikad nisam vidio u njegovim očima kad je gledao bilo koga drugog. Čak ni Lucas. S Lucasom je drugačiji.

"Reci mi da me ne sanjaš. Reci mi da me ne želiš.Reci mi da te nije briga."

– Ne mogu.

Gurnuo me na krevet i držao me tamo. Poljubio me kao nekada. Škakljao me sve dok nisam molio za milost i opet me poljubio, jezikom gurajući mi se pokraj usana i u usta kao da ga posjeduje. Povukao mi je hlače s mene, a njegova usta. Erik nikad ne šuti osim ako su mu usta puna, a čak je i tada prilično bučan.

To će mi uvijek biti najživlje sjećanje. Ja, ispružena preko kreveta, petljajući pokrivače dok sam ih hvatala pandžama, glasa zagušenog od dašćućih krikova dok me dodirivao. Radili smo ovo mnogo puta prije, opkoračili smo jedno drugo tijelom, gutali jedno drugome plač i kurčeve i dolazili, obožavali jedno drugo rukama, ustima i cijelim tijelima. Nacerio se i pjevušio oko moje kite, a ja sam se kasnije pitala gdje je to naučio.

A kad je izvukao malu bočicu lubrikanta iz džepa mojih traperica, sjećam se da sam je vidio, pitajući se čemu služi. Sjećam se kako sam vrištala i trzala se i ušla mu u usta kad je gurnuo dva prsta u mene i zavrtio ih oko sebe. Držao je prste u meni dok je gutao, ponosno mi se cereći.

Dahtao sam, nelagodno se izvijajući od invazije. "Erik, što to radiš?"

Držao me u krilu, ne dopuštajući mi da se odmaknem. "Želim se stvarno seksati", kaže.

Zurio sam u njega. "Misliš u mojoj – u meni – tamo?"

"Mora biti s tobom", rekao je. "Moramo izgubiti nevinost jedno s drugim. Ovdje. Sada."

Legao je na mene, okrećući se dok nije mogao shvatiti pravi kut i smjestiti ga unutra. Zagunđala sam, stisnuvši oči od boli.

"Erik", požalila sam se. "Siguran si?"

“Vjeruj mi”, rekao je.

Vjerovala sam mu.

Bilo nam je neugodno. Izvukao se predaleko i poskliznuo se, i počeo psovati kad ga je pokušao vratiti unutra, a ja sam dahtala, cviljela i odjednom vrisnula, tijelo mi se izvilo.

Erik se ukočio, uplašen da će me stvarno povrijediti. "Bryane?"

Zastenjala sam, osjetila probijena neodoljivom vrtoglavicom, bokovi su se uzdizali uz njega, želeći pronaći to mjesto koje je jedva okrznuo. "Molim te", preklinjala sam. "To mjesto. Opet. Erik!"

Pažljivo oponašajući svoj prijašnji nalet, gurnuo se natrag u mene, a glava mu je kite trljala po tom mjestu, a ja sam se rastvorila, brbljajući njegovo ime i moleći ga da ne prestaje. Vidjela sam osmijeh koji mu se raširio preko lica, divlje sretan. Došli smo zajedno, moja ejakulacija prskala je po našim trbuhima. Izvukao se iz mene, zaplevši naša tijela dok smo dahtali za dah.

"Erik", promrmljala sam.

Prevrtali smo se.

“Ti si na redu”, rekao je ljubeći me. "Želim te u sebi."

Išli smo opet.

*

Nisam sigurna zašto sam se nekoliko dana kasnije našla u njihovu stanu, sklupčana na kauču s Erikom i Lucasom, gledajući akcijski film. Erik voli akcijske filmove.

Erik drži svoje obećanje da će držati ruke podalje - barem seksualno. Erik je vrlo fizička osoba, pa se neprestano grli, škaklja i nabacuje. Lucas ne postaje ljubomoran, jer zna kakav je Erik. Kao veliko štene.

Nedugo zatim shvatim da kod njih provodim više vremena nego kod sebe. Erik radi čudno radno vrijeme, a Lucasa često zovu vikendom, tako da ću prilično često jednome ili drugome od njih praviti društvo nasamo. Lucas i ja razgovaramo o knjigama, politici, filozofiji. Erik i ja igramo video igre i gledamo porniće. A kad smo sve troje zajedno, samo pričamo i smijemo se, spremamo večeru ili igramo Monopol. Kad provedem Božić s njima, Erik se šali kako smo postali domaći. Daju mi ​​ključ od njihove kuće.

Jedini problem između nas je seks. Erik je potpuno lud za seksom, tako da znam koliko to sigurno rade, i jednom ili dvaput sam ih slučajno sreo zajedno. Erik voli hrvanje, ponekad mu ruka sklizne gdje ne bi trebala dok se bori sa mnom. Oboje se smrznemo, a on se povuče natrag, ispričavajući se.Još gore kad se ne povuče natrag, a mi buljimo jedno u drugo, napeti. Zna koliko ga želim, ali ne usuđuje se šumiti. Prestrašen je da će me opet izgubiti.

Kad se navečer vratim kući, zatvorim oči i pomislim da smo nas troje gotovo sretni zajedno. Pitam se koliko prije nego što se raspadne. Sreća se uvijek raspada.

Lucas i ja odvučemo Erika u operu, što on dobrodušno podnese i na povratku kući izigrava zaplet. Pada snijeg, debeli sloj leda preko leda ispod, i poskliznem se. Lucas me uhvati.

Treba mu trenutak predugo prije nego što me postavi na noge, povlačeći ruke unazad. Osluškujem svoj dah, blago ubrzano titranje srca i susrećem Erikov pogled.

Zna. Potpuno sam zaljubljena u njegovog dečka i on to zna.

Napravim korak i opet siđem, uz jecaj. Lucas me podiže smijući se. "Jesi li Sve besplatne seksualne stranice sam", odgovaram, samouvjereno koračajući naprijed.

Ovaj put padam naprijed, a Erik je taj koji me hvata, obojica se smiju.

"Pa pretpostavljam da više nema klizanja", zadirkuje Lucas.

"Oprosti", promrmljam i pocrvenim.

"Bryan nikada nije imao osjećaj za ravnotežu", komentira Erik. "Samo ga nosi, Luke. Bit ćemo ovdje cijelu noć i podizati ga s guzice."

Gura me natrag prema Lucasu, a sam posklizne, smijući se. Lucas me hvata prije nego ponovno padnem. "Moram li vas oboje nositi?"

"Dobro sam." Erik se Magic movies lezbejka. "Samo se Bryan trljao o mene."

Lucas čuči umjesto mene. — Popni se.

Lice mi je crveno. "Ne."

"Hajde, Bryan." Erik mi se smiješi. "Guzica mi se jebeno smrzava." Baca me grudvom snijega. Sagnem se i ponovno poskliznem na ledu.

Lucas me podigne. "Penji se, prije nego te prebacim preko ramena i tako nosim."

Dopustio sam mu da me nosi kući na kocki.

Erik počinje kopati po zamrzivaču kad stignemo tamo. "Želim sladoled od sladoleda."

Lucas zatvara vrata za nama, smijući mu se. "Ovo je najhladnije vrijeme koje smo imali cijele godine, a ti želiš sladoled?"

"Da", kaže Erik, dobacivši mu jedan od zamrznutih paketa, a zatim jedan meni. Lucas uhvati svoje. Erik zna da ne mogu uhvatiti. Promašim ga i ispustim, kolutam očima dok ga uzimam i odmotavam.