Japanski bikini sa žicama

Lagana magla dodala je vlagu u zrak. Svježina noći obavila ju je poput mokrog ručnika, odašiljući joj drhtaj uz kralježnicu. Imala je sreće što je tako dobro poznavala to područje, inače se lako mogla izgubiti. Kroz drveće je gledala kuću Vodene seksualne igračke kojoj je živio, lagano se smiješeći jednoj električnoj svijeći koja je gorjela na kuhinjskom prozoru.

"Nije zaboravio", pomislila je. "Obećao je da će mi uvijek ostaviti svjetlo u prozoru."

Znala je koliko ga je povrijedila njihova svađa. Nije namjeravala reći većinu stvari na koje ju je ljutnja natjerala da kaže te večeri, i znala je da mu njegov ispad i grozne stvari koje joj je rekao još uvijek uzrokuju bol. Također je znala da je proveo mnoge nemirne noći, prevrćući se u svom praznom krevetu u osamljenoj kući, želeći da je mogao promijeniti kako je prošla ta večer.

Nije očekivao da će otići, iako je znao da je ljuta. Toliko nije bilo ništa novo. Proveli su mnogo vremena ljuti jedno na drugo u mjesecima koji su prethodili toj noći. Neposredno nakon te posljednje svađe, proveli su nekoliko sati u kamenoj tišini, nijedan nije bio voljan reći riječ da razbije napetost, niti se ispričao drugome. Ponos je bio dio toga, oboje su kasnije shvatili. Glupost je bila još veći dio. Najveća komponenta, međutim, bio je obostrani strah da će borba početi iznova.

Kad se sljedećeg jutra probudio, shvatio je da je nema. Pokušao ju je pronaći, ali je nestala. To je bilo prije deset godina.

Oduvijek joj se sviđala tradicija da ima svijeću na prozoru da pokaže dobrodošlicu i ljubav prema nekome tko je odsutan. Činjenica da ju je stavio u kuhinjski prozor nije je iznenadila. To je bila soba u kojoj su proveli veći dio svog budnog vremena. Čini se da neke obitelji žive u svojoj kuhinji, a to je bio slučaj i s njima. Kad bi jedan od njih bio vani nakon mraka, uvijek su znali da će drugi dati upaliti tu svijeću.

"Farrah, jesi li sigurna da si spremna za ovo?" upitao je glas s njezine lijeve strane.

"Ti si taj koji joj je rekao da je spremna. Ti si taj koji ju je tjerao na ovo. Što je uopće s tobom?" - prekorio ju je glas s desne strane.

"Što je sa mnom. Što je s tobom. Ti si bio taj koji joj je stalno govorio da čeka. Ti si bio taj koji nije mislio da je spremna. Pokušavaš li nešto započeti. Uvijek si tako negativan!" - požalio se ženski glas s njezine lijeve strane.

"Tiho, oboje", rekla je Farrah. "Spremna sam. Moram biti. Ne mogu više samo vrebati u sjeni. Moram ovo učiniti. Moram saznati je li mu još uvijek stalo."

"Oh dušo, znaš da mu je još uvijek stalo. Rekla sam ti da te još uvijek sanja nekoliko noći tjedno", rekla je Eleanor, žena s njezine lijeve strane. "Hajde sad, zagrli me. Možeš ti to."

Farrah ju je zagrlila. "Ne znam jesam li dovoljno jaka. Pitam se hoće li me prepoznati."

Torstein, čovjek s Farrahine desne strane, rekao je: "Prošli smo kroz ovo milijun puta. Vjerojatno vas neće prepoznati isprva. Deset godina je dugo vrijeme za ljude u njegovom 'stanju', iako to nije više od treptaj oka u velikoj shemi stvari. Ali na nekoj razini, osjetit će poznatost. Znat će da se nešto promijenilo u njegovom životu. Prepoznavanje može potrajati, ali na kraju bi sve trebalo uspjeti. Samo se sjetite što smo vas naučili. Budite jaki i učinite nas ponosnima."

Farrah ga je zagrlila i poljubila mu naborani stari obraz. "Volim te. Mrzim te ostaviti. Oboje ćete mi jako nedostajati."

"Bit ćemo tu neko vrijeme. Ovdje smo da te podržimo ako ti zatreba. Nećemo ići s tobom u kuću, ali vidjet ćemo te kad god izađeš. I jednog dana, Srest ćemo se opet", rekla je žena, a glas joj je zvučao napeto dok je Vruće gole azijske lezbijke ne zaplakati.

"Oh, vi žene i vaše suze. Samo pustite dijete", rekao je Torstein.

Farrah je ustala i izašla između drveća na travnjak. Dugo je zurila u kuću, skupljajući hrabrost.Kad se osvrnula kako bi se posljednji put oprostila od lijepe žene i kvrgavog starca koji su bili njezina obitelj, prijatelji, učitelji i skrbnici posljednjih deset godina, jedva ih je vidjela kroz uskovitlanu maglu. Ali mogla ih je čuti kako se svađaju kao i obično.

"Nisam namjeravao plakati", čula je Torsteinov trzavi glas kako govori. – Pravi muškarci ne plaču.

"OK, naravno", rekao je Eleanorin glas. – Valjda ti Teen creampie tajlandski krempi nešto upalo u oko.

"Alergije, to je to. Samo slabe žene plaču."

"Da, točno. Nastavi si to govoriti", rekla je Eleanor.

Farrah se nasmiješila kroz vlastite suze. “Ovo dvoje će tako biti zauvijek”, rekla je sama sebi. Zatim je ispravila ramena i krenula preko travnjaka prema kući.

Bila je to loša noć za Josipa. Imao ih je mnogo otkad je Farrah otišla. Isprva je bio ljut na nju. "Prokleta glupa kučka", rekao je tog prvog jutra. "Misli da sam bio prestrog prema njoj. Čekaj dok se ne vrati kući. Pokazat ću joj što znači biti strog prema njoj!"

Njegov bijes brzo je zamijenila briga. Kad se sljedeće večeri nije vratila, pokušao je nazvati njezine prijatelje. Nitko od njih nije je vidio. Nitko od njih nije znao gdje je. Zatim je nazvao rodbinu, prijatelje prijatelja, sve kojih se mogao sjetiti. Ništa.

Sutradan je policiji podnio prijavu nestanka. Bili su pristojni i pažljivi te su ga uvjeravali da takve stvari nisu neuobičajene. Jedva legalna hardcore pornografija je boravila kod prijatelja i zaklela ih se na tajnost, rekli su u policiji. Pojavila bi se za dan-dva kad bi došla k sebi.

Pokušavao Jo bros gol je vjerovati, pokušavao ostati miran. Ali kad četiri dana nije ništa čuo, otišao je u policijsku postaju i počeo ih progoniti tražeći odgovore. Tada je potraga uistinu počela ozbiljno, kad joj se trag već počeo hladiti.

Sljedećih tjedana i mjeseci povremeno je dobivao neke vijesti.Obično su to bile glasine o viđenju nekoga tko je možda bio Farrah, nekoga tko je odgovarao njezinom općem opisu. Čak su ga zamolili da da uzorak DNK i zamolili su ga da pogleda nekoliko jezivih fotografija autopsije. Ali nije bilo dobrih vijesti. Kao da se tlo otvorilo i bez traga progutalo njegovu prelijepu osamnaestogodišnju kćer.

Na njezin dvadeset prvi rođendan proveo je dan u krevetu plačući. Sutradan je otišao na groblje gdje mu je pokopana žena. Znao je da će jednog dana morati biti dovoljno jak da da nadgrobni spomenik s Farrahinim imenom na njemu.

Joseph je taj dan ponio vjenčani album sa sobom na groblje i proveo sate gledajući stare fotografije. Farrah nikad nije poznavala svoju majku. Liječnici su rekli Josipu da će učiniti sve da spase i majku i dijete, no njegova je supruga rekla da ako samo jedno od njih preživi, ​​to bi trebala biti beba.

Otišao je u bolnicu kako bi svoju novorođenu kćer nakon sprovoda vratio kući u praznu kuću. Da nije bilo njegove majke, nikada se ne bi mogao brinuti za bebu u tim ranim mračnim danima. Naposljetku se uspio vratiti na posao, ostavivši kćer s obitelji na putu do posla, preskočivši ručak kako bi ukrao nekoliko trenutaka s njom tijekom dana i odveo je kući nakon posla.

Srećom, Farrah je bila laka beba za brigu. Imala je sunčanu narav i spreman osmijeh. Kada je dovoljno odrasla da razumije, Joseph je odveo djevojčicu na majčin grob i pokušao joj objasniti da ju je majka toliko voljela da je dala svoj život kako bi mala Farrah mogla živjeti.

Farrah je bila slatka beba i izrasla je u prekrasno dijete. Josip ju je volio svim srcem. Iako je bio samohrani roditelj, udovac u dobi od dvadeset dvije godine, bio je prilično zadovoljan.Iako u kući nije bilo ni žene ni majke, oni su dobro živjeli i jako su se voljeli.

Problemi su počeli u srednjoj školi. Joseph je mislio da će biti spreman za emocionalne oluje adolescencije i da će neko vrijeme sukobi s njegovom ženom-djetetom moći biti riješeni iskrenim razgovorima i zagrljajem. Ali kako je Farrah rasla, postajala je sve buntovnija. Kao malo dijete testirala je vlastita ograničenja penjući se i padajući s drveća, natječući se i briljirajući u sportovima za mlade, bacivši se bezglavo u glazbene studije i gimnastiku, čak se okušavajući u modelingu.

Farrah se razvila u prekrasnu, poželjnu mladu ženu. Vidjeli su to svi lokalni dečki. Počela je testirati ograničenja koja joj je otac postavio. Kad su se pojavile teme šminke i oskudne odjeće, Joseph je postavio pravila koja je Farrah odmah prekršila. Joseph je rekao Farrah da ne može izlaziti dok ne navrši šesnaest godina, pa se počela iskradati noću kako bi upoznala dečka tjedna. Alkohol nije bio dopušten u Josephovoj kući, pa je Farrah počela piti. Svaki put kad ju je prizemljio, potukli su se. Svaki put kad bi on postavio pravilo, ona bi ga prekršila.

Noć prije nego što je pobjegla, Farrah je došla kući pijana i povratila je na kauču u dnevnoj sobi. Joseph je bio bijesan i ponovno ju je kaznio. Toga dana nije došla kući iz škole na večeru, što je očito kršenje ograničenja koja joj je Joseph postavio prije manje od dvadeset četiri sata. Učinio je nešto što je sebi obećao da nikada neće učiniti dok Vruće dupe brinete čekao da ona dođe kući.

Te večeri je posrnula kroz kuhinjska vrata, zaudarajući na pivo. Josip ju je čekao. "Farrah Anne Jacobs, u ozbiljnoj si nevolji. Vrlo ozbiljnoj nevolji!" Na kuhinjskom stolu Joseph je poslagao stvari koje je pronašao kad je pretražio njezinu sobu.Farrah se brzo otrijeznila kad ih je vidjela -- nekoliko kutija cigareta, polupraznu bocu votke, nekoliko kondoma, vrećicu s nekoliko jointa i njezin dnevnik s pokvarenom bravom.

"Ušao si u moju sobu?" vrisnula je. "Nisi imao pravo pregledavati moje stvari!"

– Imao sam svako pravo. Joseph je vikao. "Ti si moja kći, živiš u mojoj kući, ja te uzdržavam i ja sam odgovoran za tebe. Što ti je dovraga. Piće. Lonac. U kakvu se to malu drolju pretvaraš?"

"Kopile jedno!" viknula je. "Imam osamnaest. Mogu raditi što god želim!"

— Ne razgovaraj tako sa mnom, mlada damo. javi se Josip. "Radiš stvari koje su prekomjerne. Nisam mogao podnijeti ni čitati tvoj dnevnik. Drago mi je da tvoja majka nije ovdje da vidi ovo."

"Pa Debelo sočno dupe se u nečemu slažemo!" Farrah je vrisnula. "Drago mi je da nije ovdje da vidi u kakvog si se jadnog starog seronju pretvorio!"

Tada ju je Joseph ošamario.

Stajali su na trenutak, bijesno gledajući jedno u drugo, a bijes je tinjao u obojici.

"Jebi se!" Farrah je vikala i istrčala iz sobe.

Bile su to posljednje riječi koje je Josip čuo od svoje voljene kćeri. Sutradan je više nije bilo.

Farrah je ušla kroz kuhinjska vrata. Nova pozadina. Novi aparati. Novi kuhinjski stol. Ali još uvijek ista stara kuća. Još je mirisalo na njezinu kuću. Njegova kuća. Njihov dom.

Ušla je u dnevnu sobu. Nije se puno toga promijenilo, što je nije iznenadilo. Njezin je otac zamijenio sofu koju je zaprljala noć prije nego što je pobjegla, ali osim toga, namještaj je bio isti. Zatim je primijetila uokvirene fotografije na kaminu. Uz usamljenu sliku svoje majke, koja je uvijek bila tu, vidjela je brojne slike sebe. Sjetila se većine njih.Tu je bila njezina razredna slika iz prvog razreda, njezina snimka s gipsom na ruci nakon što je ispala iz starog hrasta kad je imala deset godina, jedna od njezinih manekenskih fotografija od ljeta kad je navršila četrnaest godina i njezina slika iz starijeg razreda. prici o zjapećim macama je bio uzet za godišnjak.

Bio je tu i spomenar. Htjela je otići gore vidjeti oca, ali odlučila je na brzinu pogledati u knjigu. Na prvoj stranici bila je kopija njezina rodnog lista. Na sljedećoj je stranici bila njezina slika u kolijevci iz dječje sobe za novorođenčad. Nakon toga je bilo nekoliko slika njezine majke, zajedno s njezinom osmrtnicom iz lokalnih novina. Zatim je tu bio niz stranica slika iz Farrahina djetinjstva, zajedno s nekoliko njezinih crteža iz djetinjstva za koje se sjećala da su davno bili zalijepljeni na hladnjaku.

Sjela je na kauč kako bi bolje pogledala knjigu. Mnoge su stranice imale naslove ispisane urednim rukopisom njezina oca, pa se našla prisiljena sve ih proučiti.

Na kraju je došla do stranica koje su dokumentirale vrijeme nakon što je pobjegla. Bila je tu kopija njezine prijave nestale osobe, novinski isječci o pretrazi lokalnog područja, članak iz novina o godišnjici njezina nestanka, pisma koja je njezin otac slao policiji diljem zemlje, čak i poleđina kutije za mlijeko s njezinom slikom.

Zatim su bile pjesme. Nikada nije znala da njezin otac uopće čita pjesme, a kamoli ih piše, ali bilo ih je na desetke. Klasično stilizirani ljubavni soneti, nekoliko primjera haikua i stihova slobodnog stiha o ljubavi, sjećanjima, žaljenju, očaju i usamljenosti. Farrah je vidjela da je ona tema svakoga od njih.

"Oh tata, što sam ti učinio?" Farrah je jecala. Vratila je knjigu na plašt i popela se u očevu sobu.

Ležao je tamo u svom krevetu, bez majice, i zapetljan u pokrivač.Kosa na tjemenu bila mu je gusta gotovo onoliko koliko je se sjećala, ali sijeda je zamijenila bogatu smeđu koju je nekoć imao. U dobi od pedeset godina, lice mu je još uvijek bilo grubo i lijepo, njegov dugi torzo još uvijek čvrst i mršav, ali ostario je mnogo više nego što bi ona očekivala za deset godina. Duboke brige bile su mu urezane na čelu, a čak je i u snu izgledao nesretno.

Farrah je šutke stajala pokraj očevog kreveta, prisjećajući se koliko ga je voljela. Bio je dobar otac, hrabro je davao sve od sebe da ispuni njezin život srećom. Tijekom godina koliko ih nije bilo, shvatila je da ju je uvijek volio, da je uvijek želio ono što je najbolje za nju, čak i kad je bio ljut na nju. Zapravo, shvatila je, njihova posljednja zajednička noć, ta užasna svađa, bila je motivirana njegovom ljubavlju i brigom za nju.

Tiho je plakala, gledajući ga kako spava. U sobi je bilo gotovo potpuno mračno, toliko mračno da se morala napregnuti da ga vidi, iako je stajala dovoljno blizu kreveta da ga dotakne. "Tako mi je žao, tata. Jako mi je žao", šapnula je.

Joseph se lagano promeškoljio u snu. Odjednom su mu se oči otvorile. "Farrah?" On je rekao. "Farrah. Gdje si. ​​O Bože, gdje je moja djevojčica?"

Farrah se šokirano odmaknula. To nije ono što joj je rečeno da očekuje. Rekli su joj da je isprva neće vidjeti, da je neće prepoznati. Uostalom, bila je tinejdžerica kad je otišla, a prošlo je deset godina.

Joseph je sjeo u krevetu. "Jesam li budan. Kakav čudan san. Mogao bih se zakleti da sam osjetio onaj miris koji je Farrah nosila. Kako se zove. O da, Aphrodesia od Fabergea. Bože, obožavala je to. Nisam to osjetio godinama. Pitam se što me natjeralo da sanjam o tome."

Sjedio je tamo, trepćući u tamu na trenutak, zatim je ponovno legao i okrenuo se na bok od nje. Za nekoliko minuta vidjela je da spava.

Farrah je krenula preko travnjaka prema drvoredu. "Trebam pomoć ovdje.Ne razumijem što se događa."

Starac i njegova lijepa družica pojavili su se iz magle. "Što nije u redu, Farrah?" upita Eleanor.

"Znao je da sam tamo. Mislim da me prepoznao."

"Nemoguće", rugao se Torstein. – Ne izgledaš kao kad si prvi put došao k nama prije deset godina.

„Mrzim što se moram složiti s tim starim muškarcem,” rekla je Eleanor, nagnuvši svoju ljupku glavu prema prosjedom starcu pokraj sebe, „ali on je u pravu. Ne izgledaš nam isto. Osim toga, ne bi izgledao kao bilo što tvom ocu u ovom trenutku."

"Ali znao je da sam tamo", rekla je Farrah. "Probudio se i rekao da mu se čini da je osjetio moj parfem."

"Pa, to vas ne bi trebalo iznenaditi", rekao je Torstein. "Ti se praktički kupaš u tim stvarima. Zapravo, to je Svrši mama ono zbog čega su mi zasuzile oči kad si nas ostavio da uđeš u kuću."

"Samo jednom, pokušaj ne biti stara mrzovolja", Eleanor je prekorila svoju družicu. Farrah je rekla: "Dušo, ne nosiš previše parfema, unatoč onome što Grumpy ovdje kaže. Neki su ljudi prilično osjetljivi na određene podražaje, barem jednim svojim osjetilom. Nekima su to zvukovi. Mi ne Ne pravimo mnogo buke dok se krećemo uokolo, ali ponekad nas određeni ljudi mogu čuti. Drugi osjete hladnoću u zraku kad smo u blizini. Treći pak uhvate miris. To se vjerojatno dogodilo s tvojim ocem."

"Ali mislim da me nije vidio", rekla je Farrah. – Naravno, tamo je bilo prilično mračno.

"Trebat će vremena za viđanje, dušo", objasni Eleanor. "Znaš to. Može biti da te on uopće nikada neće vidjeti. Uostalom, stalno se krećemo među smrtnicima, a velika većina nikad ne zna da smo tamo. Većina nas duhova je nevidljiva. Obično je potrebno jake emocije između smrtnika i duha kako bi duh bio vidljiv."

"Ali ja ga još uvijek volim. I sad kad sam bila unutra s njim, znam da me još voli", plakala je Farrah.

"Strpljenja, dijete, strpljenja", Torstein. “Smrtnicima ništa nije lako.Iako je prošlo tisućljeće otkako me ona kurva Astrid ubila vlastitom sjekirom, još se toga sjećam. Mrtva si tek deset godina, Farrah. Mislim da bi se vrlo jasno sjećao koliko su ti neke stvari bile teške dok si bio živ," rekao je starac.

"I ne zaboravi, dušo," rekla je Eleanor, "tvoj otac te ne voli ovakvu kakva si sada. Voli te onakvu kakva si bila kad si bila živa. Voli sjećanje na svoju izgubljenu osamnaestogodišnju kćer. Čak i da vas sada može jasno vidjeti, vjerojatno ne bi sa sigurnošću znao tko ste. Zapamtite, vaša je smrt bila slučajnost. Nije bila dio univerzalnog plana, pa ste nastavili stariti. neće prestati stariti sve dok ne dostigneš dob u smrtnim godinama kada si trebao umrijeti. Sjećaš se. Pogledali smo to ubrzo nakon što si prvi put došao k nama. Trebao si mirno umrijeti u snu u osamdeset i trećoj godinia ne u onoj bizarnoj nesreći s osamnaest godina."

"Ali što će tata misliti ako me vidi. On vjeruje da sam mrtav. Čak me je zakonski proglasio mrtvim. Moje ime je na nadgrobnoj ploči na groblju pored majčinog. Sjećam se da sam mu rekla da sam vidjela svoju majku nekoliko puta dok sam bio mlad, ali on je inzistirao na tome da duhovi nisu stvarni. Neće vjerovati da sam to ja čak i da me vidi."

"Već smo o tome razgovarali, dijete", rekao je Torstein nestrpljivo. "Znaš da je tvoja majka otišla ravno u raj i da nikad nije lutala zemljom kao duh. Znaš da su vizije koje si imao o njoj bile samo proizvod pretjerano aktivne mašte mlade djevojke. Niste je mogli vidjeti, pa u U tom je slučaju tvoj otac bio u pravu."

"Da, Farrah", rekla je Eleanor. "Grumpy i ja smo duhovi jer smo umrli nasilno s neriješenim problemima ovdje na zemlji. Od trenutka mog začeća bilo je unaprijed određeno da ću umrijeti u velikom požaru u Chicagu, i iskreno, nakon što sam proveo više od sto godina s ovim starim kozo, vidim kako je možda gurnuo Astrid do točke pucanja.U svakom slučaju, Torstein i ja ćemo ostati ovdje do Sudnjeg dana. Vi ste drugačiji, jer je vaša smrt bila greška. Tvoja sudbina će ići na jedan od dva načina: ili ćeš riješiti probleme sa svojim ocem i tada ćeš ući u raj, ili ćeš provesti godine do svoje osamdeset treće godine ovdje na zemlji kao duh, i onda idi u raj."

"Postoji još jedna mogućnost o kojoj sam čuo glasine, iako je zapravo nikada nisam vidio", promrsio je Torstein.

"Što je to?" upitala je Farrah.

— Ne govori o tome, stara budalo. Eleanor je uzviknula.

"Ne pričaj o čemu. Ispričaj me!" rekla je Farrah.

"Ništa, ništa, dijete. Zaboravi da sam išta rekao," rekao je starac duh, odmahujući rukom odbojno.

"Vas dvoje nešto skrivate od mene, mogu reći. Dužni ste biti iskreni prema meni i zahtijevam da mi kažete što se događa!"